–Poštovana, poslao bih nekoliko svojih pjesama na Vaš portal pa me zanima kako i na koji način to mogu učiniti ...tako je počelo pismo Vinka Pavića. Pa kako bijah/bijasmo zauzeti, mladi kolega, urednik Antonio Gavran zamoli za strpljenje i …stihove naravno.-Šaljem Vam u prilogu petnaestak svojih pjesama za Vaš portal. Većina njih je na dijalektu, nadam se da to nije problem, piše nam dalje Vinko Pavić, a ja odgovaram kako ću pogledati, javiti se.
Pisati na dijelektu, kod nas nije problem već bogatstvo, radujem se tome ali i pripominjem, za svaki slučaj jer ne znam što me očekuje u privitku:
-Naše glasilo ima bogatu riznicu izvanredne poezije. Stoga smo vrlo strogih kriterija.
I čitam. Kad to činim, onda se uistinu posvetim stihovima, tekstu. U tim trenucima, ja ne znam tko je autor, odakle je, sudim tek po riječi, stihu i osjećaju koji me nosi.
-Pročitah i potvrđujem kako ćemo ovih dana objaviti za početak jednu vašu pjesmu. Molim vas da nam pošaljete vaš životopis (tko ste, gdje, kad, od kad) i vašu fotografiju.
-Šaljem Vam u prilogu nekoliko biografskih podataka i fotografiju. Fotografija je za plašit ljude i ne znam što će Vam. E, da ste me prije 20 godina tražila fotografiju? Gdje bi mi bio kraj? Bio mlad, zgodan, plav, lijep… Srdačan Vam pozdrav iz sunčanoga Zagreba.
Eto, i ja sad već zna, na drugom kraju ove internet prepiske, netko je s duhom i duhovitošću tko i po svom poetskom tkanju, pripada nama i ja se već radujem budućoj suradnji.
I tek sada otvaram privitak s biografskim podacima. A tamo, crno na bijelo stoji:
Vinko Pavić, rođen 1958. godine u Ričicama pokraj Imotskoga.
Školovao se u Imotskom, Splitu i Zagrebu.
Po rođenju i opredjeljenju Ričičanac, a po prebivanju Zagrepčanin.
Pišem poeziju, pjesničku prozu, kratke priče, eseje, i novinske članke.
Pjesme su mi objavljivane u raznim časopisima i književnim listovima, a zastupljene su u mnogim zajedničkim zbornicima.
Pobjednik 43. književne manifestacije „Susret riječi“.
Objavio četiri zbirke pjesama:
„Čujem kako kamen zove“ (Zagreb, 1998. god.)
„Kamene ruke“ (Zagreb, 2008. god.),
„Zapisi s ruba vremena“ (Zagreb, 2011.) i
“Prostirka od rana” (Zagreb, 2012.)
i monografiju “Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića” (Zagreb, 2013.),
te monografiju “Ričička škrinja uspomena”. (Zagreb 2015.)
Eto! Pun pogodak!
Dobro došao k nama na Glas, Vinko!