Joso Špionjak
Budan sam noćas, još svjetla gore,
privržen ostah vjerovanju starom,
da će tamo negdje u sami cik zore,
odjeknuti pjesma sa velikim žarom.
Obojeno sjećanjem proteklih dana,
u san dugi tone naše polje ravno –
tajanstvenim putom urodit će hrana,
kao što bijahu obećano davno.
U utrci života sa zamkama gustim,
za iščezlim mirom ljudsko srce vapi,
zato Tvorac svoju svetu rosu spusti,
a zvijezda nebeska svu zemlju pozlati.
Na grani hrasta šušti lišće suho,
kao da ga zanos više sile tjera,
blagi šum dotaknu čovjekovo uho
i on spozna tajnu koju čuva vjera.
Okićen je dom, upaljena svijeća,
obiteljski stol okupio ljude,
ovdje je mir, blagoslov i sreća –
neka ovako širom svijeta bude.