Božić iz moga sjećanja
piše: Slavica Jurčić
Moje djetinjstvo je bilo lijepo. Mama se trudila da Božić u našoj obitelji bude nama djeci veselje.
Miris kolača širio se cijelom kućom, a moja mlađa sestra i ja znale smo viriti mami u kuhinju ne bismo li gricnule koji kolačić.
Na Badnjak je baka pekla ribu. Bila je to papalina, mala sitna ribica koja je cvrčala na ulju u tavici. Papalina je imala mali hrskavi rep i on je bio najslađi za pojesti. Seka bi stala kraj bake i grickala potajno riblje repiće. Uz nju bi i mačak vrebao da šćapi koji zalogaj. Umiljato bi se provlačio oko bakinih nogu.
Moj tata nasadio bi u stalak bor i unesao ga u kuću, u dnevni boravak. Stavio bi ga u ćošak i provjerio je li ispravan . Bor se nije kitio bez mog dide koji je volio nadzirati gdje će se koja kuglica staviti.
Bor se već nekoliko godina vezao za kuku koja ga je čuvala da se ne prevrne, jer često bi stradale staklene kuglice koje je moj dida donesao iz Češke.
Pečenka je bila pečena i izrezana u ljetnoj kuhinji, a kolači spremljeni u sobi na ormaru. Tata je znao da smo seka i ja male i da ne bismo same mogle dohvatiti koji kolačić s ormara pa bi nam on redovito pomagao u slatkim malim krađama.
Te godine, Kićo je izdao album s božićnim pjesmama i kod nas se vrtjela kazeta cijeli dan. Veselo smo skakutale oko stola i pjevale uz Kiću.
Za Božić smo obavezno dobile poklone. Mama je kupila nove džempere od angore, nježno žute boje.
Na Badnjak u zoru smo išli u Veliku crkvu na ispovijed. Bio je još mrak i hladno, ali ljepota brodskog samostana imala je svoju čar. Mali anđeli su nam se smiješili, a mi smo otišle do jaslica koje se i danas nalaze iza glavnog oltara. Mali Isus je tu. I pastiri su tu, i mnoštvo ovčica, i Majka Božja.
Badnjak je bio kod nas veseo i radostan. Obitelj je na okupu u čekanju maloga Isusa. Nismo mi onda imali puno. Imali smo jedni druge i obitelj nam je bila na prvom mjestu.
Sveta obitelj nam je lijep primjer kako nam malo treba. Bitna je ljubav i poštovanje u obitelji.
Navečer na Badnjak ugasili bismo svjetla, gledali bor i uživali u njegovim mirisima i ukrasima.
Čekali smo Isusa u svojim srcima i nismo tržili materijalno, nego duhovno .
Čekanje Božića i malog Isusa u mom srcu ostalo je zauvijek uklesano. Osjećaji su još jako snažni iako je prošlo toliko godina.
A sjećanja su svježa kao je sve to bilo jučer.