SNIJEGOM ZAMETENI

Trebamo pomoć u nabavi komunalnoga vozila

tekst i foto: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Danas je treći dan kako  pada snijeg. Lijepo je, hladno, prava zimska idila.

Jučer sam ustala u 6 sati, naložila  vatru, obišla svoje drage i dobre životinjice.

Imam i jednu prinovu, malo janje. Stislo se po ovoj zimi, ali ne da se. I tata i mama ga griju i paze.

Obišla sam i svoju staru komšinicu baku Tereziju, očistila sam joj stazu od ceste do ulaznih vrata, pitala ju ima li vode i drva u kući.

„Imam sinko svega, ali zima je. Sve me boli“, kaže ona.

Je, ima pravo!  Hladnoća zalazi za nokte, štipa i grize. Ah, ta zima i snijeg!

Moj muž  Ivo radio je cijeli dan.  Cesta nije očišćena. Kako  će  se vratiti kući, mislim se.

Najmanje šest puta  razgrtala sam snijeg, ali on i dalje pada i  ne prestaje.

Već je i poslijepodne  prošlo,  a snijeg i dalje pada. Moj Ivo očistio sve ispred naše kuće, ali  i ispred kuće  bake Terezije.

Cesta je grozna. Mi živimo u brdu. Auti šlajdaru, zapinju u snijegu… Ali nije samo to problem. Tu živi i nekoliko starica. Naime, moje susjede starice imaju 86, 90, 76 i 75 godina. One svaki dan  čekaju da im trgovkinja doveze kruh, mlijeko, ali i ono osnovno za život. Njihova egzistencija ovisi o ovoj cesti.

Danas sam  zvala našeg načelnika općine, gospodina Petra Lovinčića.

Pričali smo  desetak minuta i on mi je ljubazno objasnio da je naša cesta općinska, da nju ne čiste cestari  i da je općina zadužena za nju.

„Imali smo mi stroj koji se pokvario, a novaca nemamo za drugi.“ Po glasu se osjeti da mu je neugodno. I glas mu drhti. Nemoćan je.

„Morali bismo  platiti nekoga da nam očisti cestu, ali nemamo novaca“, govori on meni.

Veliki teret je na našem načelniku. Ne bih  mu bila u koži. On je svjestan da treba pomoći, a sredstava nema.

Mogu li ja sebi i njemu pomoći? Ili baki Tereziji koja mi  kaže da bi njena djeca došla k njoj, ali ne mogu jer cesta nije očišćena?

Večeras i dalje pada snijeg i ledena kiša. To znači da sutra pokretna trgovina neće doći u Stupljansko brdo. Ja ću umijesiti  kruh ili načiniti prženice.

A bake?

Stare su, drhte im ruke i više nemaju snage da peku kruh. One će jesti stari kruh ako ga budu imale.

Može li nam netko pomoći donacijama  poput primjera iz Velike Kopanice? Oni su dobili komunalne kamione koji su rashodovani u Njemačkoj.

Naši iseljenici uvijek su imali široko srce. Često su darivali potrebite u domovini. Nama ne treba novac, nama treba vozilo.

Zahvaljujem  urednicima Hrvatskoga glasa Berlin  što su ovaj prilog objavili i svima onima koji žele i mogu pomoći!

Javite se s komentarom. Ostavite poruku. Ako možete pomoći, učinite to.

Vaša snijegom zametena

Slavica Jurčić iz Brodskog Stupnika.