Tekst: Marija Kukić
Foto: Ivan Juroš
Jedna sevdalinka stihovima kazuje:
„Negdje u daljini pogled mi se gubi,
Nekog u daljini …“
A što se nalazi u daljini? Težak je odgovor na ovo pitanje jer gusta magla skriva pogled oku čovjekovu. Možda tamo negdje u daljini, tamo negdje iznad guste koprene magle proviruje Sunce? Ili Mjesec? Ili se stidljivo s maglom poigravaju svjetla uličnih lampi?
Možda tamo u daljini završavaju puti? Možda su to ravni putovi kojima je lako hoditi? Ili možda nisu!? Možda su prekriveni trnjem, preprekama, krivinama …? Tko će to znati jer magla ih skriva!
Ostaje pitanje: „ Koliko daleko idu ovi puti?“
Kineska izreka daje odgovor na to pitanje:
„Lijepi putovi ne vode daleko.“
Osim, ako čovjek sam ne odabere drugačiji put, a to je put istine, dobrote, ljubavi … Samo takav put odvest će ga negdje u daljinu, u neku zemlju blaženstva.
Pozdrav i Vama iz Winnendena Gospođo Dubravka.
Hvala Vam na Vašim uviđanjima,malo smo ipak zajednički uspjeli bježeći od magle, ostavljajući trag iza sebe,pogurajući i komentare.
Složio bih se s onom kineskom uzrečicom da
“lijepi putovi ne vode daleko”. POhvale i vrlo
lijepim fotkama !
…da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
…da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
😀
Trag ostaje uvijek ako čovjek živi časnim životom, ako odabere pravi put kojim će za života hoditi, bez obzira bio on utaban ili ne. Naravno, ne mislim na hod po ovim sagrađenim zemaljskim putovima nego na put kojega svatko od nas odabere da nas vodi kroz život.
Gosp.Mayer!
Vaša rečenica na kraju komentara tako mnogo govori.
Pozdrav iz Podgore.
Dubravka Borić
Rekao bih..
Spustila se gusta magla,
ovdje u blizini sa zemljom se spaja.
“Ne idi tamo gdje bi te put mogao odvesti, idi tamo gdje puta još nema, i ostavi iza sebe trag.” Ralph Waldo Emerson
ASOCIRALO ME TO NA UGLAZBLJENU PJESMU TINA:
…”TAMO, TAMO DA PUTUJEM,
TAMO, TAMO DA TUGUJEM…