Slavica Sarkotić
U praznu sobu gdje dah se ledi
Ulazim tiho kao tat
Na zidu mjeseca odraz blijedi
Na stolu kuca očev sat
Puze niz zavjese paučine niti
Pauci imaju vremena tkat
U ormarima dani spavaju skriti
Na stolu mirno kuca sat
Hladni su mi prsti, lice i dah
Koračam sobom kao nezvan svat
Što sjalo mi nekad sada je prah
Ali na stolu i dalje kuca sat
Očiju vlažnih dodirujem stvari
U glavi bubnja, udara kao bat
Sa zidova me gledaju stari kalendari
Ja sam još tu, šapće mi očev sat
25. listopada 2015. 23,02