Nekad su u našem selu maškare bile pojam. Cijelo selo je toga dana živjelo od šale, smijeha i kostimiranja.
Danas to više nije tako. No, ali je nekako. Nešto malo se ponavlja. Većinom to čine djeca.
Već u nedjelju su došle male mačkare, one koje nas poznaju, “moja djeca” koja su surađivala sa mnom u radionici sviranja, glume ili pjevanja.
Ljepo je da nakon propalog toga svega, ipak me barem na taj dan nisu zaboravili, nego navratili.
Sve sam ih poslikala, jer to je neponovljivo, tko zna kakve će kostime imati idućih godina. Svaki je dobio 5 kn. Neki su, oni manji došli u kuću na krafne i sok, i gle ostali dugo, skoro do noći.
Pričali su mi o svojim obiteljima, školi, priredbama, gdje će provesti godišnji, o zločestoj djeci u školi. Baš nam je bilo lijepo s njima.
Prije noći su, na moje iznenađenje, došle “moje cure” iz KUD-a “Stružec”. Lijepo je da su došle.
Moje cure, su se kostimirale u “Cigančice”, i lijepo im je to stajalo.
A i vrijeme ih je poslužilo, toplo i suho, skoro 16° C.
Bio je to jedan lijepi dan, za sjećanje.
.