NOĆ LEDENIH ZVIJEZDA NAD ULICOM BEZ IMENA

Slavica Sarkotić
U noći
Kad samo ledene zvijezde sjaje
A san se očima otima
Kao plaha ptica iz ruku djeteta
Kad je mekoća ostala
Samo u naborima snježnih nanosa
Uredno posloženih
Kao svježe oprane plahte
Gledam plamen u peći
I kako odbljesci plešu po zidovima
Kao pijane dvorske lude
U svemiru daleko
Miruju crne rupe
S ugaslim vatrenim zjenicama
Skrivajući zvijezde negdje s one strane
U noći kad drveće oblači svilene čarape
Koje iskre na mjesečini tisućama kristala
Negdje u daljini treperi blijedožuto svjetlo
I vjetar nosi pahulje kao balerine
Da umru plešući
Na toplini ulične svjetiljke
Ispod ledenih zvijezda moj svijet spava
Ili se samo pričinja da spava
Spavaj i ti govorim sebi
I tonem i topim se kao pahulja
Ispod svjetiljke
U mirnoj snijegom pokrivenoj ulici bez imena
I spavam
I sanjam neke tople predjele
I neke blagonaklone zvijezde
I ušuškana u svoj mir
Ne vidim kad ujutro
Dok nad zasniježenim krajolikom pomalja se Sunce
Ispred mog prozora
Prođe anđeo
U ružičastoj haljinici

28.veljače 20,29