Anđelka Korčulanić
Miješaju se u ritmu tanga
na vjetru s pete strane svijeta
zvuci večernjih zvona
i miris neobrana mlijeka
s laticama narančina cvijeta.
Dah ti je šuman, drhtaj u snu trava,
a tvoje ruke znatiželjne i blage,
lijane pružene niz brežuljke tijela,
nizinom,
sve do sjenovite drage.
Gnijezdimo se, dvije smo grlice,
ljubim te, ljubiš me,
vrat, usne, trepavice…
a želja bubri na rosi noći
i opna puca, strasti niču klice.
Noćas ćemo zlatno klasje
na vihoru ljubavi žeti.
Na vihoru mogla bih noćas
ljubavnu pjesmu
s tobom začeti.