ŽENA KOJE NEMA

Anđelka Korčulanić
Ne pjevaj meni zarobljenoj
u kuli tvoje mašte,
ja sam žena koje nema.

Niz bedeme pustit ću vitice
da se popneš k meni
i rukama objema
kad obujmiš mi lice,
znat ćeš da nisam Sunce.
Ja sam žena koje nema.
Malo sjaja noću kradem Luni
jer moje su oči bez iskre,
a dlanovi hladni, ničega puni.

Ne pjevaj meni zarobljenoj
u kuli tvoje mašte.
Tebe srce vara,
na krivi trag odvele ga
moje riječi tašte.

———————————–

iz zbirke STOPE U PIJESKU VREMENA