ZNAK I PREKRETNICA

SPOTLIGHT – bolan film o zločinu pedofilije i zločinu šutnje

piše: Dražen Radman
Možda ste već gledali ”Spotlight”, dobitnika ovogodišnjeg Oscara za najbolji film? Niste? Onda ga, ako smijem preporučiti, pogledajte.

Jer to nije običan film. Istinita priča, odličan scenarij režija i gluma samo su, po mom shvaćanju, u službi nečeg drugog. U službi su da ozbiljnog gledatelja, po svršetku filma, ostavi u tišini i razmišljanju o viđenom. A onda da razgovara o tome s drugima.

Ako ste već nešto čuli o ovom filmu, ne, u tom se filmu ne radi ‘samo’ o strahoti zločina pedofilije. Taj se film ne bavi samo istraživačkim radom novinarskog tima Spotlight (Reflektor) iz Bostona 2001. godine, a koji je započeo s razotkrivanjem golemih razmjera pedofilije počinjene od mnoštva katoličkih svećenika i biskupa tijekom posljednjih desetljeća prošlog stoljeća.

Ne, to je film koji snažno progovara o još jednom moćnom zločinu u kojem je sudjelovao daleko veći broj ljudi. Taj zločin se zove – zločin šutnje! Ili, točnije govoreći, zločin zataškavanja. Zataškavanja zločina pedofilije.

Naime, zločin pedofilije počinili su svećenici u koje su djeca imala (beskrajno) povjerenje, dok su zločin šutnje počinili mnogi drugi svećenici, biskupi, nadbiskupi i kardinali, koji su dobro znali što se zapravo događa. No, šutjeli su godinama (desetljećima) i ustrajno zataškavali stotine, pa i tisuće ‘incidenata’. ‘Čuvali’ su, kako se kaže, ‘svoj ugled’ i – ‘svoju Crkvu’.

Tako, dok su oni ‘čuvali svoj ugled’ i ‘svoju Crkvu’, počinjeni su novi zločini pedofilije. Neki na istim mjestima, a neki na drugim mjestima, već prema tome gdje bi počinitelji od strane nadređenih bili poslani u službu. Dakle, za ‘tihu kaznu’ dobivali bi premještaj ni manje ni više nego u blizinu novih potencijalnih, a potom i stvarnih žrtava.

S druge strane, veliki dio ‘starih žrtava’, tijekom narednih godina, oduzelo je sebi život, završilo na psihijatriji ili na teškim lijekovima. Oni koji su ‘bolje’ prošli, danas nisu u stanju na normalan način gledati na ljubav, stupiti u brak i dr., jer se boje bilo kakvog dodira. Samo rijetki se uspiju izvući i osloboditi utjecaja demona iz prošlosti, uklopiti u društvo, steći obitelj i djecu.

Možda nešto blaži zločin šutnje je, također, počinio dio roditelja i rodbine kojima je bila sramota javno progovoriti o onome što je učinjeno njihovom djetetu. Pa bi šutnjom ‘štitili’ dijete od dodatnih trauma, dobrohotno mu govoreći da (zauvijek) šuti ili zaboravi ono što mu se dogodilo. Neki od tih roditelja bili bi ‘kupljeni’ novcem, tj. internom nagodbom, sve kako ne bi podizali tužbu protiv počinitelja ili čak Crkve kao institucije, ne shvaćajući da time niti malo ne štite svoje dijete nego da mu, naprotiv, zadaju dodatnu ranu, pa i razlog da se osjeća duboko krivim za ono što mu se dogodilo.

U cijeloj priči policija je, također, odradila svoj dio zločina. Baš kao i brojni odvjetnici koji bi bili posrednici pri nagodbama. Njima, dakako, nije bilo stalo ni do istine ni do djeteta, a ni do svoje duše. Njima je bilo stalo do pozamašnog novca kojeg bi im Crkva ponudila, a oni bi ga, eto, prihvatili. Ali, sve ima svoje vrijeme. I prokletstvo svoj trenutak kao bumerang.

Da, ”Spotlight” je film koji ne progovara, nego – viče o zločinu šutnje. O zločinu koji nije samo bostonska i nije samo prolazna pojava. Pogledajte, stoga, ovaj značajan film. Možda poslije njega nećete biti isti. Možda će se u vama, tamo gdje se već nalazite, probuditi duh hrabrosti koji će ustati protiv zločina šutnje. Protiv nečega što, lako moguće, čuči (i vlada) u vama samima. Možda u svezi nekog slučaja pedofilije (u Crkvi ili van nje) za kojeg znate. Možda u svezi nekog drugog, većeg ili manjeg zla za kojeg pouzdano znate da se dogodio ili se događa. I zbog kojeg nemate mirnu savjest.

Naravno, ustati protiv, ponajprije, svoje šutnje, sa sobom nosi rizik. Nosi i spoznaju da bi se mogla platiti i skupa cijena za otvoreni iskaz, svjedočenje… Da, to nije lako… Ali, zar nije puno veći rizik i puno skuplje – ostati tamo, u svojoj čahuri, do smrti zgrčen i sitan kao čovjek? U svakom slučaju i bez obzira na sve, bolje je prepoznati vrijeme i – ‘izaći vani’ s istinom. Tako rade ljudi koji drže do sebe. Do Boga i pravde… Tako rade ljudi koji se nisu predali. Koji nisu odlučili život provesti u polaganom, ali sigurnom umiranju. U čahuri.

Sve ima svoje vrijeme. Vrijeme kada šutiš, jer tako treba… I vrijeme kada, unatoč podlom strahu, nađeš načina ‘izaći vani’. Jer trebaš učiniti ono što trebaš učiniti. Ne samo zbog svoje ili tuđe djece, nego i zbog odgovornosti pred Onim pred kim ćeš jednom morati položiti račun. Svi mi.

‘Spotlight’? Da, iako neočekivano, jedan film zaista može biti znak i prekretnica u nečijem životu. Čak i da nije dobio Oskara.

1. ožujka 2016.