On je, dakle, zadovoljan svim varijantama, samo da Isus nije u središtu čovjekovog štovanja, tj. samo da nije u središtu njegovoga srca. Samo da čovjek ne gradi svoj život na stijeni. Na Onome koji je Alfa i Omega i kojemu nam se svima jednog dana pokloniti.
OPSJEDNUTI IZ GERASE
(Marko 5:1-20)
‘Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se…’
Do tog dana život moj
Bješe sav upropašten
Do ruba smrti stigoh
Posvud ja bjeh izranjen
Mučen od duha Zloga
Umalo me princ tame
Iz svijeta paklenoga
Povuče u vruć plamen
Već komad njegov kušah
Dok ja bijah van sebe
Dok zarobljena duša
Stenjala je sred mene
Blizak bijah grobovima
Gdje spavah noću danju
Vezahu me lancima
Strgoh ih ja ko’ slamku
Bijah mahnit i luđak
Zvijer bijah a ne čovjek
Kamenjem se udara
Ne bje’ za me takvog lijek
Ne imah ja kontrolu
Glasove slušah strašne
Moju kradoše volju
Čuh da kroz mene plaze
Pobjeć’ htjedoh iz kože
Bacit se sa litice
Jer ćutjeh da se množe
Da grči mi se lice
I baš kad svoj slutih kraj
Dok dubok ispustih krik
Uslišen bje’ moj vapaj
Prođe On u blizini
Potrčah ja do Njega
Padoh preda Nj ničice
Slobodan od svih stega
Žudjeh bit’ poput ptice
Iz mene duh zli vikne
Što hoćeš ti od mene
Isuse Božji Sine
Zar doš’o si mučit me
Tad mu Isus naredi
Da iznutra izađe
Ćutjeh se tako žednim
Da sloboda me snađe
Za ime ga upita
Odgovori duh ne ja
Da zove se Legija
Da iz toga je kraja
Opet se ja sav zgrčih
U meni bitka silna
Duh zli naglo istrči
Bje’ blizu krdo svinja
Uđu u dv’je tisuće
Niz obronak jurnu sve
Glas ih Božji odvuče
K moru da se utope
A ja se ćutjeh lagan
Znah da me stijenje staklo
Sveg’ napustilo tada
Slobodu kušah naglo
Kraj Čovjeka u bijelom
S mirom malog djeteta Koje sad nije žedno
Sjedoh pa krene pjesma
Gospodin si predivan
U Tebi je sva sila
Gospodin si predivan
U Tebi sad počivam
Ka Njemu dugo gledah
Moj se život odvrti
Vidjeh da bješe bijedan
Uvijek na rubu smrti
Vidjeh da bjeh pun grijeha
Da Zlu otvorih vrata
Vidjeh da kriv ja jesam
Za lanac jeze straha
O kako spoznah tada
Da slični lanci robe
Ljude iz moga grada
Lanci ponosa zlobe
Ne stisnu ih pod svoje
Odmah i oko vrata
Nit’ more’ ko’ tijelo moje
Već tiho poput tata
Dođoše iz svih mjesta
Uvjerit se u čudo
Da me duh ne opsjeda
Da nesta’ vrijeme hudo
Vide me obučenog
I pri zdravoj pameti
Tad uplaše se vrlo
Mišljahu da ću ‘mrijeti
Ko’ da jedva čekahu
Da skonč’o bih što prije
Jer življahu u strahu
Da ja koga ne ubijem
A ko’ drugi bio sam
Malo više prevaren
Ko’ plijen slab i naivan
Malo više ukraden
Sad kad Legija ode
Kad povjerovah Krista
Želje u meni nove
S tog Izvorišta čista
Htjedoh poći ja za Njim
Al’ začas me odvrati
Sad pođi s blagom tim
U svom kraju svjedoči
Rekoh Da Gospodine
Znah da to što se zbilo
Zbog mene samo nije
Već da bi svima stiglo
Pođoh stoga ozaren
U svom srcu sada s Njim
najuć’ bit’ ću odbačen
Al’ prihvaćen od nekih
A kad se jedan spasi
Umakne mreži đavla
Svi pjevaju anđeli
Klicajuć’ Slava Slava