Ivana Opačak
Na prudima pustim
Nasukan
Gol kao labuđe krilo u postelji Jutra
I Odsutnost tu je
o d s u t n a
Tu gdje mi stremnje Osama hrabri
I Usud rane Boli vida
Tu gdje se ljube Bilo i Bude
U zrcalu najdražeg vala
Zatočilo me Vrijeme na obali Jučer
Da bježeć’ od sebe
Vječno postoji(m)
U sjenci Sutra
Što kao biserno jedro upravlja Horizont
Mog Spokoja Nemir –
Kao košić za uhom Diva –
Vječnost zatalasa
I umah umukne Svemir
Da mu ne umakne Danas
Miris kiše opije Tugu djetinjih snova
I… snovi ne znaju usnuti više
Šapat je Neba uspavanka Oblaku što plače
A ne može Svemir probudit’ Tišinu srca mog
Lako je hiniti Postojanje
Odsutnost ne umije lažna biti
(veljača 2016.)
Lijepo Ivana :Šapat je Neba uspavanka Oblaku
što plače……….