GNIJEZDO NAŠE VJERE

 POSVETA NOVE CRKVE U KULI

tekst i foto: Slavko Žebić
Kula, neveliko mjesto kod Kutjeva, ovaj je Uskrsni ponedjeljak uresila predivnim misnim slavljem. Biskup požeški, mons. Antun Škvorčević posvetio je novosagrađenu crkvu sv. Petra u ovom slavonskom selu i predao ju je vjernicima za redoviti susret s Bogom, ali i Boga s vjernicima.

„Vi ste danas napučili ovu crkvu i punite ju svakoga Uskrsnoga ponedjeljka već više od desetljeća, jer na taj nadnevak 1999. godine položili smo temeljni kamen za njenu gradnju, kojega je prigodom svojega posjeta Republici Hrvatskoj u Mariji Bistrici blagoslovio sveti otac papa Ivan Pavao II. Otada se vi, žitelji Kule i Hrtkovčani i Srijemci okupljate ovdje, baš kako ste činili i u vašim Hrtkovcima, gdje također imate crkvu posvećenu sv. Petru i sv. Klementu, no Petrovo ste slavili kao crkveni god. Bilo bi dobro da ovu crkvu punite svake nedjelje i svakoga blagdana, pa iako je vas ovdje manje, jer brojke i nisu važne ako ona bude ispunjena vašom voljom, vjerom i ljubavlju prema Bogu“, poručio je mons. Škvorčević.

Kulu je tijekom Domovinskoga rata, uglavnom tijekom 1992. godine, nastanilo 68 obitelji iz Hrtkovaca, koji su bježeći pred velikosrpskim jednoumljem tu svili nova gnijezda, a uz njih i nekoliko obitelji iz Platičeva, Nikinaca i Kukujevaca. Možda ne znate, ali Šešelj je baš u Hrtkovcima prvi puta izišao u javnost sa spiskom obitelji koje moraju seliti, a dok ovo pišem krvniku će u Hagu izreći presudu, ali ne treba gajiti iluzije da će pravo ići pod ruku sa pravdom, baš kao i prije neki dan kada je izrečena presuda krvniku Karadžiću.

Crkva u Kuli građena je 16 godina i to uglavnom donacijama mještana i Hrtkovčana raseljenih diljem Lijepe Naše i diljem svijeta i naravno potporom ljudi dobre volje, što ih je uspio okupiti Ante Plivelić, Hrtkovčanin čija je ideja o izgradnji crkve u Kuli oživotvorena, čovjek koji je na misnom slavlju spominjan više puta.

D o m a ć i      ž u p n i k

Vlč. Marijan Đukić župnik je župe Rođenja BDM u Kutjevu i upravitelj je filijalne župe sv. Petra u Kuli. Na ovoj je dužnosti već 6 – 7 godina, no sa gradnjom crkve u Kuli upoznat je u potpunosti. Od samoga početka, kada je biskup mons. Škvorčević posvetio temelje za Uskrsni ponedjeljak 1999. godine, do posvete crkvenih zvona, dar grada Požege, 9. travnja 2012. godine, lijepoga misnoga slavlja 21. travnja 2014. godine do ovog današnjeg kada je biskup mons. Škvorčević poškropio stijene crkve, posvetoi oltar i 12 križeva i u oltar ugradio mošti blaženoga Ivana Merza.

Kada je prvi puta došao u Kulu, zatekao je samo gole zidove, bez ugrađenih prozora, vrata, struje, žbuke, i Bogu hvala, za proteklih 6 godina doveli su je u stanje da može biti posvećena i predata na uporabu vjernicima.

Vlč. Đukić je istaknuo da ovo nije prva katolička crkva u Kuli, jer se u prvim pisanim izvorima spominje crkva sv. Jurja u selu koje nosi naziv Sveti Juraj, od 1320. godine. Za najezde Turaka crkva je porušena a od građevinskog materijala Turci su sagradili kulu za obranu, i od toga doba mjesto nosi naziv Kula, ali nakon odlaska Turaka, negdje oko 1770. godine ove krajeve nastanjuju Nijemci, grade crkvu, koja je također posvećena sv. Jurju, a selo nosi naziv Jozefsfeld. Međutim, Nijemci su protjerani u jesen 1944. u proljeće 1945. a u selo dolaze žitelji pravoslavne vjere. Razrušili su već posrnulu crkvu a građevinskim materijalom nasipali seoske šorove i u selu od toga doba nie bilo katoličke crkve.

Onda, u vrijeme Domovinskoga rata ovdje dolaze obitelji iz Hrtkovaca i još nekih srijemskih sredina, a u okolna mjesta, poput Ciglenika i Poreča, dolaze protjerani Hrvati iz Bosanske Posavine, pa i Gradišta, i nakon toga dolazi i ideja g. Ante Plivelića da se gradi nova crkva, što je s radošću dočekano.

Župnika pitam i za broj žitelja, ali i za podjelu sakramenta ženidbe i krštenja, te koliko je ukopa na godinu, a on zamahne glavom, nezadovoljan jer brojke su neumoljive. U Kuli danas ima 350 žitelja, ali sa okolnim mjestima i gradom Kutjevom ukupan broj je 4 i pol tisuće žitelja, no na godinu se zaključi 30 – 40 brakova, krsti 30-tak djece dok je broj ukopa između 50 i 60 osoba. Ali to je sudbina i drugih sredina diljem Hrvatske.

S v e č a n o     m i s n o    s l a v lj e

Vlč. Marijan Đukić poželio je dobrodošlicu preuzvišenom mons. Antunu Škvorčeviću i zamolio ga da posveti novosagrađenu crkvu sv. Petra u Kuli, a biskup je potom pozdravio sve nazočne vjernike, lokalne dužnosnike i saborske zastupnike, sve okupljene Srijemce, jer bilo ih je tu iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Srijema koje su dopratili župnici vlč. Ivica Živković iz Hrtkovaca i vlč. Božidar Lusavec iz Beške, napose Hrtkovčane, koji se već desetljeće okupljaju za Uskrsni ponedjeljak i za Petrovo i goste iz Subotice. Pozdravio je i biskupa srijemskog, mons Đuru Gašparovića, koji se ispričao zbog obveza toga dana na Tekijama u Petrovaradinu, ali je obećao obići svoje Srijemce za blagdan Petrova.

Misno slavlje predvodio je mons. Antun Škvorčević u koncelebraciji sa župnicima iz požeške biskupije i spomenutim župnicima iz Srijema, a misno je slavlje upotpunio mješoviti zbor župe Rođenja BDM iz Kutjeva.

„Radujem se sa svima vama koji ste danas ovdje, napose sa Srijemcima i Hrtkovčanima, kojih je najviše, a dragi su mi i gosti iz Subotice, posebice ova mladež koja promiče tradicijsko ruho i povijesnu baštinu. Ta radost je stoga jer danas posvećujemo novu crkvu, jer naša je ljubav i vjera okrenuta Bogu i Isusu Kristu, koji je pobijedio smrt i svima nama donio poruku da smrt nije konačna, tko vjeruje u Boga. A svi vi ste se susreli s problemom progona, morali ste napustiti svoje domove i ovdje zasnovati nova gnijezda i danas ste u ovoj crkvi našli duhovni dom, u kojemu su i duša i srce ispunjeni bogatstvima koje drugdje ne možete sresti. To je razlog moje radosti. Ali današnje misno slavlje je i trenutak zahvalnosti, svima koji su smogli snage i dali potporu, često i na rubu egzistencije, pa je ova crkva znak da je u Hrvatskoj moguće učiniti i puno više, čak i manjim sredstvima kada je zajedništvo i kada smo složni. Tako se i kuća gradi, tako se i crkva gradi. Zato još jedanput zahvaljujem svima koji su dali potporu gradnji ove lijepe crkve, koja će omogućiti da čovjek ne bude daleko od Boga, a kad je najbliži Bogu, najbliži je sebi“, poručio je u svojoj homiliji biskup mons. Škvorčević.

Škropeći svetom vodom zidove crkve i posvećujući oltar i križeve krsnim uljem, biskup Škvorčević ugradio je u oltar i mošti blaženoga Ivana Merza, zazivajući i njegovu molitvu Bogu za ove ljude, koji su ostali bez svojih korijena i bez roditeljskoga doma, ali ne i bez vjere u Boga.  A dvije lijepe djevojke imale su čast da pridonesu misnome slavlju, čitajući poruke Proroka. Katarina Puharić učenica je katoličke Gimnazije u Požegi i redovito pohađa crkvu, pa je dobila čast drugoga čitanja, što ju čini sretnom. Inače je iz mješovitog braka, otac dolazi iz Gorskog Kotara i tu je obitelj već više od stotinu godina, a mama dolazi iz Zagorja. Druga djevojka, Lucija Šprenger porijeklo vuče iz Hrtkovaca, djed, baka i njezin otac doselili su 1992. godine. Otac se ovdje oženio i ona danas također pohađa požešku Gimnaziju a u crkvi je redovito nedjeljom i za blagdane.

G  o  s  t  i

Govoreći o gostima na misnom slavlju, dvojio sam kako početi, a oprostit ćete mi, morao sam početi od srijemskih župnika. Vlč. Ivica Živković župnik je župe sv. Petra u Hrtkovcima i upravitelj filijalnih župa u Platičevu i Nikincima. Redoviti je gost na druženjima Hrtkovčana diljem Hrvatske, a u Kuli je na Uskrsni ponedjeljak. Za Petrovo ima misno slavlje u svojemu selu. Na upit kakvo je danas stanje u Srijemu, kaže da su se mještani uklopili, ali malo ih je, ostalo je tek 20% i inače je takvo stanje u ruralnom dijelu Srijema. “Mi smo pastiri ostatka ostataka, ali znamo i za izreku, malo stado Isusu omiljelo.” Na upit o brojkama glede podjele sakramenata, i on vrti glavom. U sva tri sela godišnje se sklopi desetak brakova a krsti 4 -5 djece, dok je broj ukopa 30 i više. Stanovništvo je sve starije, mladih jer sva manje i to je to.

I Božidar Lusavec, župnik župe u Beški i filijale u Maradiku kaže da je sve svedeno na par stotina žitelja. Ali tako je i diljem Srijema, osim u većim gradovima, primjerice u Petrovaradinu, gdje su tri župe, zatim u Zemunu i možda najviše u Mitrovici, dok je u selima loše. Ženi se tek nekoliko parova na godinu, krštenja su tek dvoje do troje djece na godinu i po 15 ukopa u svakom od ova dva mjesta. Božidar često dolazi u Hrvatsku, druži se sa Bešćanima i Hrtkovčanima, i naravno i ostalim Srijemcima, a danas je presretan na ovom velebnom misnom slavlju.

Župan Požeško-slavonske županije Alojz Tomašević također ne krije radost zbog velebnog događaja u Kuli. “Posvećena je nova crkva na radost svih ovih ljudi, koji su iskusili progonstvo, svili nova gnijezda i sagradili novu crkvu a sa sobom ponijeli svoju baštinu i radne navike, pa otkako su ovdje u Kuli uspijevaju najslađe lubenice na svijetu. I okupljaju se često, to je dobro, pa traba zahvaliti svima koji su pomogli gradnju, a mi iz županije, pomogli smo, koliko smo mogli.”

Najmlađi gradonačenik u županiji, Josip Budimir, gradonačelnik Kutjeva također je sretan zbog događaja u Kuli, pa i on zahvaljuje Hrtkovčanima i g. Anti Pliveliću, za kojega nije propustio da kaže da je počasni građanin Kutjeva. “Ti divni ljudi prošli su golgotu progonstva ali nisu klonuli duhom, a ova je crkva svjedok da su sačuvali svoju vjeru i ljubav prema Bogu. Kao što je i župan rekao, stvarat ćemo uvjete da ti divni ljudi i njihova djeca ostanu ovdje, ali mi smo mala sredina i dobrano ovisimo o sustavnim rješenjima.”

Saborski zastupnik Zdravko Ronko, također je često spominjan ovdje u Kuli. Dobri ljudi pamte dobra djela, a on je zaslužan što je grad Požega Kulu darivala sa crkvenim zvonima. I on priznaje, lijepo mu je bilo na velebnom misnom slavlju, a najljepši trenutak kada je biskup posvetio oltar, kada je domaći župnik na oltaru zapalio prve svijeće i kada je crkvu obasjalo svjetlo a istovremeno se oglasila i zvona. “Veličanstveno! Divni su ljudi ti Srijemci, divni su ljudi ti Hrtkovčani, svi ste donijeli svoje običaje, svoj jezik, svoje radne navike i obogatili ste i ovaj kraj, no moram istaknuti g. Plivelića, čovjeka koji je uspio okupiti divnu ekipu ljudi i ovo veliko djelo privesti kraju. On ljude okuplja, on ih ne rastjeruje.”

Martin Vuković, Šokac zagrebački, porijeklom iz Babine Grede, dolazi kao prijatelj Hrtkovčana. “Morate znati da smo još u bivšoj državi mi Babograci i Hrtkovčani bili prijateljska sela, pa se to prijateljstvo održalo do današnjih dana, a posebice kada su prognani i kada im je ovdje trebala lijepa riječ. Inače, kao novinar na HRT-u pratim poljoprivredu pa sam tako susreo Antu Plivelića koji se bavi agrarom, pravio sam reportažu iz njegove Gomolave i nastavil smo se družiti, a i znao sam da će danas biti puno Srijemaca, a Srijem je oduvijek šokački. Veliki je ovo događaj za samu Kulu, za Kutjevo kao općinsko sjedište, za cijelu županiju, za biskupiju i cijelu Zlatnu dolinu. Volim dijeliti radost sa ljudima dobre volje.”

I za kraj ovog poglavlja, riječ dvije sa gošćom iz Subotice. Ana Čavragov učiteljica je hrvatskoga jezika i vjeroučiteljica, rodom Monoštorka i Šokica ali posao ju je odveo među Bunjevce. “Dovela sam našu djecu na ovo misno slavlje u Kulu, a tu je idio roditelja, jer imamo udrugu „Naša djeca“, pa smo došli podijeliti radost sa Srijemcima. Moram priznati da g. Ante Plivelić podupire naše aktivnosti, mi smo svakoga ljeta na Jadranu sa Ljetnom školom jezika, kulture i duhovnosti, a po povratku smo uvijek gosti Gomolave gdje nas darivaju voćem i povrćem. I vjerujte mi, danas bi naš došlo puno više, ali kod nas je vodeni ponediljak i naša su djeca danas polivači. To vam je običaj, kada su bunjevci išli od salaša do salaša, da upoznaju divojke, zovu ih do bunara i poliju ih vodom, a onda svi gledaju koliko divojka promeni ruva, toliko ima udvarača. Taj lipi običaj zadržao se do današnjih dana.

D  o  m  a  ć  i  n  i

Ante Plivelić je Hrtkovčanin koji je u Hrvatsku došao još 1977. godine, snašao se i danas ima vlastitu tvrtku „Gomolavu“ d.o.o. Ne mogu Hrtkovčani bez Save, Vranje, Gomolave i drugih toponima koji ih vraćaju u Srijem. Ante je jedan od osnivača Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema Bačke i Banata i jedno vrijeme i njen predsjednik, a idejni je tvorac projekta izgradnje crkve sv. Petra u Kuli. „Da to sam ja, a ova crkva iza mene je svjedok budućnosti, baš kao što je naša crkva u Hrtkovcima svjedok prošlosti. I tamo se okupljamo jedanputa na godinu, najmanje, a ovdje u Kuli smo sve češće i češće, a pogotovu sada kada je biskup Škvorčević posvetio našu crkvu. Ljudi ovdje govore da sam ja dao najviše sredstava, ali ja to ne gledam tako. Ja sam se samo obraćao ljudima dobre volje a oni su se odazvali. Ja nazovem mojega Tomislava Magdića i pitam ga hoće li dati za crkvu a on me nagrdi; pa kako me to pitaš Anta, znaš da hoću. Takvih je ljudi bilo puno, Ronko se založio da grad Požega daruje crkvena zvona i tako dalje. Ovo je crkva sudbine, a ja bih volio da još maknemo ovu zgradi i napravimo veliku trg u centru sela i na njemu spomenik svima kojima je sudbina – stradanje. Meni osobno ova je crkva jako draga, prelijepa je izvana a još ljepša iznutra, a obratite pozornost, krasi je deset stubovu, to je deset simbola naših deset zavičajnih udruga. Tu mislim i na vašu Zavičajnu udrugu Gibarčana, jer to ste vi najbolje uradili.

Pitate me za Šešelja? Što da kažem, on je uzrok hrtkovačkih patnji. I prva žrtva je Hrtkovčanin, Štefanac. Nakon onoga skupa, na kojemu je zahtijevao da se Hrtkovčani sele po spisku, mi smo ovdje već imali našu Zajednicu i nastojali smo tim ljudima pomoći da se snađu ovdje. Pitate za presudu? Pa to je farsa. Već viđeno. Ali drugo je nešto važno. On je skupove držao diljem Srijema. Držao ih na stadionima a to su javna mjesta, držao ih sa osiguranjem policije, a to ne može bez institucija vlasti. On je sve to radi uz blagoslov aktualne vlasti, a danas ga aktualna vlast ne može vratiti u Hag na presudu? Ja sam nešto zapamtio iz tog njegovog govora. Naglasio je, ljudi idite u Hrvatsku, mijenjajte kuće. Što znači to, ako ne želite tako, poslije ćete ići s vrećicama. Jeste imali smo i to nakon Oluje, naši su ljudi dolazili sa vrećicama i spavali po sportskim dvoranama. To jest prijetnja, ali i poruka. Vrijeme je ludo, ne izazivajte sudbinu.  

Stjepan Roland, Hrtkovčanin koji je došao među prvima, 16. lipnja 1992. “Nakon onog skupa na kojemu je Šešelj prijetio, tražili smo diljem Hrvatske, ali išli smo u sela. Računao sam, lakše ćemo se snaći, imamo zemlje, imat ćemo hrane za obitelji. I izgurali smo nekako, evo već 24 godine, a kada smo malo stali na noge, razmišljali smo o crkvi. Ja sam bio prvi predsjednik Mjesne samouprave i odlučili smo mise držati u Domu, a od Šumarije sam tražio građu i napravili smo zvonik, baš tu gdje je sada crkva. Onda je Ante došao s idejom da gradimo crkvu, ali nemamo ni sredstava ni plac. Ante je dao prvih 10 tisuća i ja sam sa Poljoprivrednim kombinatom zaključio ugovor da otkupimo njihov hangar. Kada smo to riješili srušili smo ga i očistili plac, a uskoro je počela i gradnja,i Bogu hvala, danas ćemo tu našu crkvu posvetiti. Istini za volju, Ante je uložio najviše i truda i sredstava, a mi ostali smo se organizirali u svakoj prigodi. Kada je biskup Škvorčević blagoslovio temelje 1999. godine, mi smo na ručku imali 600 osoba. Slično je bilo i kada smo posvetili zvona-dar grada Požege, a danas mislim da ćemo imati i više, jer nagovijestili su dolazak svi naši Hrtkovčani, i drugi Srijemci diljem Hrvatske ali i dragi nam gosti iz Srijema, dolazi autobus gostiju iz Subotice i brojni gosti iz okolnih sela, općine i županije.

Darlibor Klein doselio je iz Platičeva također u ljeto 1992. Međutim za razliku od Hrtkovaca, gdje je iselilo 80 % žitelja u Platičevu je bilo obrnuto. Iselilo je 20 % a ostalo je 80 %  Čuo je da u Kuli ima dosta Hrtkovčana pa se i njihova obitelj uputila tu, i Bogu hvala, snašli su se. Zaposlio se, oženio i život ide dalje. Veseo je zbog današnjeg misnog slavlja jer njihova je crkva zablistala punim sjajem.

I za kraj, aktualni predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Mato Jurić, inače Bešćan. „Ko danas se sjećam kada smo, Ante Plivelić, Franjo Orlović, tada predsjednik Zajednice i ja, tajnik, išli kod kardinala Kuharića sa zamolbom da temeljni kamen za novu crkvu sv. Petra u Kuli posveti sveti otac papa Ivan Pavao II na misnom slavlju u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. Godine i on se suglasio i obećao pomoći. I onada dolazi i taj dan, naša delegacija pristupa svetom ocu, Ivan Pavao II blagoslovio je temeljni kamen i on je uz velebno misno slavlje sljedeće godine, 1999. baš na Uskrsni ponedjeljak, koje je predvodio biskup Škvorčević, položen u temelje nove crkve, čiju posvetu danas očekujemo“, kaže Mato.

Vi ste svjedok da je na poticaj prognanih Srijemaca i Hrvata iz Bosanske Posavine sagrađeno četiri nove crkve, prva u Boriku kod Mikleuša, gdje je pola Srijemaca a pola Hrvata iz Bosne, zatim u Poganovcima, gdje je 48 obitelji Gibarčana, treća u Budimcima, gdje je većina kukujevačkih obitelji i crka Svetih srijemskih mučenika u Ivanovu gdje je dosta Morovićana, Kukujevčana,  Gibarčana i Vaščana. Jeste, bili smo na svim tim misnim slavljima, ali moram priznaznati, meni je ova hrtkovačka crkva nekako najljepša, zaključio je Mato Jurić.

Svi vjernici poslije su se okupili na domjenku u Domu kulture, građevini kojoj sada slijedi uređenje, a toplom ozračju doprinijele su i najljepše djevojke iz Kutjeva, članice Tamburaškog sastava „Garavuše“.