Sven Adam Ewin
Pitaš: može li voda biti živa?
(A u nju gledaš kao da ti prijeti).
Ah, to se u njoj tvoja sjena skriva.
Mahni joj! Voda… gle, odmahuje ti.
Pitaš: može li voda biti crna?
I što to iskri?… Zuriš preplašeno.
Ne boj se, to je… samo mrtva srna.
A to što iskri… to je oko njeno.
Može li voda biti bijela? Može,
Kažem. Ti drhtiš… Strah te bijele boje.
Ja pitam: što je? Ah, pa to je… Bože,
Pa to je mjesec, izgubljeno moje!
O, kako drhtiš… hodi k meni, hodi!
To sija uštap u ponoćnoj vodi.