Sven Adam Ewin …..iz zbirke Zmijski car
Prekida pjesmu. I to iznenada!
Više ne zviždi. Više ne ćarlija.
Već cijelo ljeto šuti, ali sada…
Toliko šuti da se brinem i ja.
S proljeća što će? Kad sunce prosija?
Što će bez pjesme? Čemu da se nada?
Prokleta, glupa, ptičja afazija!
A zima stiže. Žuto lišće pada!
Sada se skriva. Skriva, jer se stidi!
(Ako se sazna – bila bi to strava!)
Dok s grana pljušte karotenoidi,
On žutim kljunom, umjesto da spava,
Po cijele noći (da nitko ne vidi)
Rezervnu pjesmu…tiho upjevava.