piše: Nataša Pecić-Janković
Svi se prisjećamo svoga djetinjstva. Neki s radošću, a neki, kao ja, s tugom. Nisam to nikada rekla, ali ovo mi je prilika koju želim podijeliti s vama.
Majka i otac su se često svađali. Tada to nisam shvaćala, ali sada, kada sam i sama rastavljena, shvaćam majku koja je plakala razbijenog nosa i s čvrstim stavom kako želi okončati brak. Nama djeci ponekada je bilo žao oca koji se često opijao i govorio koliko voli majku.
Kakva je to ljubav? Nisam znala da toliko boli!
I sama sam kasnije osjetila. Uistinu boli, ali ne tamo gdje vlada zakon jačega. Moja je bila drugačija. Uistinu, bolna!
Ne znam je li gora ona koja povrijedi fizički ili ona koja povrijedi dušu, psihički.
Spreman si na sve, samo da se sve ispravi i popravi. Nisi svjestan svoje trenutne situacije. Obitelj ti se ruši kao staklena kula, a gradio si je godinama zajedno sa svojom drugom polovinom srca.
Vidiš da ne ide, a boriš se, pa poklekneš jednom, zauvijek…
Onda sretneš nekoga. Znaš da ste dva različita svijeta…voda i vatra, ali tu vatru stalno guši dim proteklih vremena.
Prekidam tu priču da bih vidjela koliko je toj drugoj strani uistinu stalo. Onda se sretnete, sudbina vas jednostavno spoji. I opet iz početka!
On vidi da nisam preboljela. Ja se borim sa samom sobom, a kada ga ponovo izgubim, vidim …nedostaje mi, zaboravila sam prošlost, želim sadašnjost…
Znam da je kasno za novi početak, ali u meni uvijek tinja ta mala trunčica nade koja se ne predaje.
„Pusti!“, puno mi je ljudi govorilo.“Nije on za tebe!“ Ali ja ne mogu svome srcu reći samo tako: „Pusti… ostavi… zaboravi!“
Jesam! Pustila sam… za njega nestala.
On ne pati. On nema emocija. Ja sam drugačija. Meni se svijet srušio. Nađem napokon utjehu, nekoga do koga mi je stalo… i nestanem … Vidim da mu nije stalo.
Život ide dalje, ali zapitaš se: „Postoji li netko koga je briga za tebe?
Ili ti život daje lekcije da naučiš što ti on uistinu znači?“
Značio je puno jer ne mogu zaboraviti taj njegov oštri pogled, tu njegovu bahatost i odlučnost u svemu, ali i laži kojima me hranio samo da bi me digao iz pepela kao feniksa. Uspio je postići da postanem bolja osoba.
Ja sam tražila očito puno, previše za njega, jer njega ne možeš uhvatiti ni vezati za sebe. Ima on druge, kako mi je jednom rekao, puno zgodnije i bolje žene. Znala sam što to znači.
Ne mogu ga imati jer nemam dovoljno novca, ni titule… Prokleti novac! Sve se vrti oko njega.
Bolje da ga nisam nikada imala! Makar bih upoznala iskrenu osobu, a ne glumca koji me samo povrijedio. Sretno ti bilo glumče! Zaslužio si nagradu, ali ne od mene!