Kristina Rogić
Noćas bih mogla umrijeti
Noćas bih mogla živjeti
Noćas bih mogla plakati
Noćas bih mogla smijati se…
Vidi kako ptice liježu u gnijezda svoja
Čim krene buditi se mrak
Vidi kako ja, u haljini od zlatnoga lišća
Ulazim u jeseni,u ljeta tvoja
I kako moja ti ruka s čela miče tamni uvojak
Vidi moje oči i kroz njih uplovi u moju dušu
Čamcem od snova
….Noćas bih mogla izdahnuti
Noćas bih mogla udahnuti
Noćas bih mogla nestati
Noćas bih mogla ostati…
Vidi kako kad padne tama
Svi odlaze u skloništa svoja
Vidi kako ja, u haljini od srebrnih grana
dolazim
I tvoja skrovišta kako skrovišta
postaju i moja…