Goran Gatalica
čekamo da gravitacijski kolaps
otvori crnu rupu za ruže u mraku
svemir je upisan pod kožu
on je duboko i njegova kralježnica
ne mekša u rukama smrti
teško je očistiti nikad nedosanjano vrijeme
memoari svemira ne mogu nastati
iz tankočutnošću definiranog pojma udaljenosti
ni nestati na putu mora
koje se prelijeva iz smiraja u dinamiku života
korablja raste dok je granice ne izbrišu
zvijezde su obične kao i zrak
uvijek je puten isti rub rijeke
svi se naginju pod zvijezde
svi zrak čuvaju pod kožom
vrijeme je meduza
i ona peče po našim godinama
svemir se zakrivljuje
i prelazi u zodijak
gdje su oči preprozirne
za nestajanje
Subscribe
0 Comments