Sedam dana i sedam noći u južnoj Turskoj
piše: Snježana Akrap-Sušac
Puna predrasuda, na sestrin nagovor, pristala sam ići u Antaliyau. Mislila sam da će nam biti dosadno, da nećemo imati čime ispuniti sedam dana, a dogodio se takav obrat da sam poželjela ostati još u toj krasnoj zemlji s ljubaznim ljudima.
Iako je prošla skoro godina, još uvijek sam pod dojmom ljepota južne Turske. Likija – izlet na Iztuzu plažu ( Plažu kornjača ) bio je nezaboravan. Zapljuskuje je Egejsko more, a do nje se može doći samo brodom rijekom Dalyan. Bilo je sunčano i toplo, a naša je brodica izgleda tako da je odmah dobila nadimak „Titanic“. Simpatični vodiči odigrali su za nas čuvenu scenu ns pramcu.
Mir, zelenilo i osebujna priroda, privlačili su naše poglede. Brodica nas je dovezla na odredište, a mi smo prvo popili kavu, uživajući na povjetarcu i pogledu na morsko plavetnilo. Kornjače nismo vidjeli, ali smo dva sata šetali plažom, dok nam je topli, sitmi pijesak nježno masirao stopala. Poput djece veselo smo skupljali oblutke i školjke te malo pijeska za uspomenu.
Na odlasku pomilovasmo more. Užitak su za nepce bili plavi rakovi, čiji je okus sličan našima, samo se po boji oklopa razlikuju. Na stolu su se našle i naranče ( imaju tri berbe godišnje naranči, maslina i rajčica ) te pečeni slanutak.
Uslijedila je kraća vožnja do Myre i fascinantnih grobnica uklesanih u stijene. U blizini je i obnovljena Crkva sv. Nikole u kojoj je njegovo balzamirano tijelo, oko kojeg se okupljaju vjernici. Osobito su zanimljive freske. Okoliš je također oku ugodan i čist (još jedna srušena predrasuda ), a čak je na svim lokalitetima zabranjeno pušenje.
Ljubazni i pripremljeni vodiči, mlada Zagrepčanka Z. i domaćin koji je odmah prozvan Srđan jer se gotovo tako izgovara njegovo pravo ime, sada već upoznati s ostalim izletnicima, učinili su putovanje još opuštenijim i ugodnijim.
Efez- (treći, prethodna dva su potopljena jer se nisu svidjeli vladarima!- hirovitosti , ime ti je čovjek ). Lijepo je bilo šetati ostacima toga drevnoga grada; vidjeti dijelove knjižnice, staro kazalište s izuzetnom akustikom- isprobano. Osmijeh nam je izazvao toalet za gospodu: šest rupa u kamenu ( grijao se), a prekoputa kanal sa žabama, koje su svojim kreketanjem trebale zaglušiti određene zvukove.
Posjetili smo grob i ostatke Bazilike apostola Ivana, kojemu je Isus povjerio svoju majku. U kući gdje je živjela do smrti i uznesenja nalazi se prekrasno svetište, koje pohode ljudi iz cijelog svijeta.
Pammukale, u prijevodu Pamučna palača, prekrasne su vapnenačke terasaste padine, a nastale su prelijevanjem mineralnihh voda i taloženjem minerala. Bjelina koja zadivljuje!
Iznad terasastih padina protežu se ruševine raskošnoga grada Hierapolisa.
Grčko selo- živopisno, prepuno malih uličica, dućana, štandova s proizvodima domaće radinosti, sudaranja s razdraganim turistim.
.Na kraju je uslijedio razgled simbola grada Antalije Yivi minare džamije i Kuršlunskih vodopada.
Kad se zapitam što će mi ostati u sjećanju, teško je odgovoriti. Znamenitosti koje sam vidjela moći ću se prisjetiti gledajući fotografije, ali trajno će u mojim nosnicama ostati miris naranči ( dugo nakon povratka taj mi je miris izazivao“ proustovsku“ ugodu ).
Meka, baršunasta koža nakon turske kupelji, pilinga i masaže ružinim uljem (ne propustiti !).Cijeli je prostor diskretno osvijetljen. U prvoj prostoriji nježnim pokretima rade piling; u drugoj petnaestak minuta ležim slušajući ugodnu glazbu i ispijajući čaj, a u trećoj slijedi masaža ružinim uljem. Izlazim, a svaki mišić opušten.
Na svakom koraku gledate ljubazna lica domaćina. Pokušavate ovladati vještinom cjenkanja, igrom koja je užitak i za kupca i za prodavača. Koliko god vi spustili cijenu, znajte da su oni uvijek na dobitku. No, to je prigoda za razgovor, šale ,smijeh – i, na kraju, svi zadovoljni. Čudesno je kako se ljudi, kada to žele, mogu sporazumjeti i bez poznavanja jezika ili s tek nekoliko turskih i engleskih riječi.
Još uvijek nosim „ Božje oko“, koje sam dobila na dar, za koje vjeruju da štiti od svih zala pa ćete ga uočiti posvuda – u autobusima, hotelima, na odjeći…Prema legendi, kažu da ima moć samo ako vam ga netko pokloni.
Uglavnom, južna Turska, tj. pokrajna Antalya djelić je planeta Zemlje kojeg vrijedi posjetiti i vratiti mu se . Ali, život je kratak, a znatiželja velika, kao i želja za upoznavanjem novih ljudi i krajeva.
Zatvorimo oči ,uprimo prstom u neku točku na karti svijeta,spakirajmo se i krenimo!
Merhaba, Karbeyaz ( tj. pozdrav, Snježana )!