(Svaka sličnost sa stvarnim životom je potpuno normalna, ako se prepoznate nemojte se prestrašiti)
piše: Lada Franić-Glamuzina
Što je bonsai?
Možemo slobodno reći da je bonsai maleno stablo te ga nikako ne možemo zamijeniti s mladicom koja je još u razvoju. Maleno je zbog toga što je čovjek osigurao uvjete da stablo izgleda zaostalo u rastu, kržljavo, maleno. No, može imati namreškanu ili ispucanu koru (ovisno o vrsti), krošnju zgusnutu i razgranatu, listove manje nego u prirodi stoga ga nikako ne možemo zamijeniti za mladicu.
Bonsai izgleda kao umanjeno stablo iste vrste koje nalazimo u prirodi.
Sama priroda katkada znalački “proizvodi bonsaije” bez čovjekove suradnje i pomoći. To su tzv. prirodni bonsai. Nastali uslijed teških životnih uvjeta, nedostatka hranjivih tvari, vode i sl. koji rastu na liticama ili vire iz malenih škrapa, kamenih zidova i sl. za razliku od bonsaija koji je u posudi te ima sjajne uvjete za život, sve mu se servira: birana mješavina zemlje, količina vode, prihranjivanje u sezoni rasta mineralnim gnojivima obogaćenim potrebnim mikročesticama.
Osim toga bonsai se nakon nekoliko godina mora presaditi u novu zemlju tada mu se obvezno obrezuje korijen a to je ujedno osnovna tehnika oblikovanja veličine i izgleda bonsaija, tehnika obrezivanja oštrim škarama, katkada se koristi i tehnika vezivanja i savijanja stabla u željenom smjeru.
Dokaz da je stabalcu dobro u posudi jest i to što u njoj redovno proživljava izmjenu godišnjih doba te lista, cvjeta čak daje i plod ako to želimo.
Obrezivanjem se krošnja bonsaija zgušnjava i postiže se željena struktura grana. Ovaj plemeniti način oblikovanja ukrasnoga bilja dolazi iz Japana i pogodan je samo za strpljive i uporne ljubitelje drveća.
Bonsai rječnik – osnove
JIN – mrtva, suha grana ili vrh stabla
SHARI – mrtvi, suhi dio debla
SABAMIKI – stablo koje ima veliku šupljinu
URO – rupa u deblu, obično nastaje kad neka grana odumre i otpadne.
BANKON – zadebljanje na mjestu gdje deblo ulazi u zemlju.
YAMADORI – zakržljalo stablo u prirodi koje ima potencijal da postane bonsai
TANUKI – mrtva grana ili dio stabla koji je umjetno pričvršćen
PENJING – minijaturni pejzaž
SUISEKI – Prirodno oblikovan kamen koji podsjeća na planinu ili pejzaž
TOKONOMA – Tradicionalni način izlaganja i pokazivanja bonsaija.
KUSAMONO – Takozvane ’akcent’ biljke koje se izlažu uz bonsai, također u malim posudama
Bonsai stilovi:
SHARIMIKI – Stil u kome je veći dio stabla mrtav, ali je jedna ili više grana preživjelo i preuzelo oblik drveta
FUKINAGASHI – Vjetrom šibani stil
YOSE-YE – Stil šumice
CHOKKAN – Uspravni stil
MOYOGI – Neformalno uspravan stil
KENGAI – Kaskadni stil
BUNJIN – stil učenjaka.
SHIZEN-ZUKURI – Prirodni stil.
Nagon za preživljavanjem jači od svega, prva bonsai lekcija
Ovaj bonsai, neba mi, kao da je izmišljen u Dalmatinskoj zagori a ne tamo u Japanu, Bogu iza nogu! Evo zašto!
U Zagori ima prirodnih bonsaija kol’ko hoćeš. Na svakom koraku, na svakom kamenu, škrapi, kamenim zidovima kuća… tako da se taj bonsai proširio na pitare, u kuće, u žene. One zapravo žive od davnina po bonsaiu a da toga nisu ni svjesne.
Bonsai način života udružen sa životom u sjeni ideala Prečiste Djevice te u sjeni mitova o Pepeljugi, Maloj sireni, Penelopi, Mariji Magdalen daje kombinaciju koja je neuništiva. Pepeljuga stil u kombinaciji s idealom Prečiste Djevice i strpljive Penelope dominantan je nakon udaje, a stil Male sirene ili, ne daj Bože stil Marije Magdalene, prije udaje. Kad se to sve betonira bonsai obručom sve je pod kontrolom i nema odstupanja.
Bonsai je zapravo cviće u pitaru, a cviće simbolizira ženu. Zato se cviće i dariva ženama. U Zagori se rijetko darivaju žene, nije to tradicija koja se njeguje previše. (Ne znam kako se s tim problemom nose Japanci.) Darivanje nije zdravo, utječe na psihu žena i njen duh i marljivost može popustiti pod tim izljevima darežljivosti. Tu i tamo u napadu romantike zna se učupati cviće pokraj puteljaka a to je cviće bolje i ljekovitije nego ono hibridno iz cvjećarnice. Što god učupaš u škrapi ili PENJINGU (minijaturni pejzaž) miriše i lipo izgleda. Žena se ozari 100% u stilu ŠUMICE!!! Trkne na SUISEKI da osuši biljke za čaj i začine tehnikom JIN (mrtva suha grana).
Ako joj najdraži donese raštiku ili blitvu, ona će BUNJIN stilom učenjaka izčarobirati ukusno jelo za cijelu obitelj. Po svim dostupnim podacima po stilom FUKINAGASHI sušimo pršute i pancetu od pamitivijeka, taj vjetrom šibani stil iznimno je popularan u svakodnevnom životu. FUKINAGASHI stilom se raspiruje vatra, peku se peke. Da nije FUKINAGASHIJA ne bi bilo hrane, jer vatra udružena s FUKINAGASHI stilom daje život i osigurava opstanak i potomstvo.
Dok potomstvo raste žena se nalazi u položaju tzv. MOYOGI neformalno je uspravna u kombinaciji sa SHARIMIKA stilom gdje je veći dio debla odumro, a preživjele grane preuzimaju životne funkcije. Kad joj ponestane samopouzdanja, optimizma i kad osjeti kao da im svi pretci od stoljeća sedmog sišu životne sokove, zabijaju se u tvrdo tlo SUISEKI te odu na podrezivanje, svaki zaperak, listak koji malo strši i odskače od zamišljene kompozicije…Reže se i oblikuje prema standardima SABAMIKI I URO kombinacije zasađene u malim pitarima te se tek tada pojavljuje na TOKONAMA okupljanjima gdje za ručice vodi KUSAMONO tzv. akcent biljke koje se također izlažu u malim pitarima, posudama.
Bonsai je sudbina mnogih pripadnica ženskoga roda diljem svijeta. No, svako podneblje je priča za sebe iako u suštini žena jest, svugdje i uvijek, isti problem.
Vjeruje se da je bonsai jako lijepa biljka, temeljito oblikovana, savijena obrezana i zasađena u male posude koje čine skladnu cjelinu s biljkom. Njezina vrijednost često je proporcionalna njenoj ljepoti. Sinkronizirana i usklađena jest voljom više sile koja drži škare u ruci.