328.000 računa građana blokirano – a mi spašavamo Todorića ???
MODES – Moderna demokratska snaga
„Pitanje svih pitanja“ ovih dana je svakako Agrokor i treba li država spašavati privatnu kompaniju koja nema ključnu ulogu u ekonomiji i bez koje se svakako može. Poznato je diljem svijeta da država intervenira kad se radi o tzv. strateškim tvrtkama – poput distributera električne energije, plina, vode, drugih energetskih kompanija, telekoma, prijevoznika u javnom prijevozu…
Isto tako je poznato da države u kojima postoji svijest da se radi o novcu poreznih obveznika inzistiraju na tome da se ta pomoć (otpisivanje dugova, bilo poreznih, bilo kreditnih, garancije za kredite, subvencije…) i vrati. Tako je u „uređenim“ državama, ali povijest nas uči da u takvim slučajevima u Hrvatskoj kasnije više nitko ne pita kako je novac iskorišten, a kamoli za povrat tog novca državi i građanima.
Carstvo je stvoreno jer je mlađi Todorić (Ivica) odlično naučio od oca Ante da bez mreže jakih saveznika („družina i klika“) nema uspjeha. I dok je Ante Todorić uz pomoć komunističke nomenklature promovirao uspjeh svog Agrokombinata kroz slogan “Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje”, dotle je Ivica Todorić iza sebe imao podršku najmoćnijih bankara Hrvatske: Bože Prke iz Privredne banke i Franje Lukovića iz Zagrebačke banke.
Todorić (Agrokor) je brzo rastao i razvijao se, ali se jako i skupo zaduživao. Vjerojatno se od Todorića brže zaduživala samo hrvatska država. Podaci pokazuju da je Agrokor sa svojim tvrtkama prije sedam godina dugovao tek oko 18,5 milijarda kuna da bi 2014. godine zbog kupnje Mercatora došao do 43 milijarde kuna. Sada se ukupni dug procjenjuje na preko 46 milijarda kuna. Todorić se zaduživao nepovoljno, npr. prije dvije i pol godine ruska Sberbanka ponudila je ruku spasa – kredite uz kamate od 5,5 posto. Sve što Agrokorove tvrtke zarade, troše na otplatu kamata – napisala je agencija Moody’s.
Kako je naglo rastao dug prema bankama i međunarodnom investitorima, tako čitavo vrijeme raste i dug prema dobavljačima, a to znači da su oni de facto kreditirali Agrokor jer im se nije plaćalo na vrijeme. Ukupan dug Agrokora prema dobavljačima iznosi oko 17 milijarda kuna (a po nekima i više od toga). Značajan dio (7-8 milijarda kuna) otpada na sporne mjenice. Radi se o trasiranim mjenicama koje je Agrokor potvrdio kao glavni dužnik, dobavljači su ih prodavali prije njihovog dospijeća faktoring kućama ili bankama za određenu cijenu, a sve kako bi došli do novca koji im Agrokor duguje. Trenutno banke te trasirane mjenice ne priznaju kao Agrokorov dug već se žele naplatiti od dobavljača na što oni ne pristaju i zbog toga odbijaju potpisati standstill agreement. Uspješni menadžeri tih dobavljača potpis uvjetuju uključivanjem države u dogovor odnosno očekuju njezinu pomoć – žele da se problem rješava novcem poreznih obveznika, a oni će zbog toga valjda smanjiti sebi plaću i odreći se menadžerskih bonusa u idućim godinama.
Zašto bi građani, porezni obveznici plaćali tuđe špekulacije? Svi se busaju u svoja kapitalistička prsa, ali i dalje žive svoje socijalističke navike.
Sličan je scenarij bio i u Njemačkoj sa Schlekerom. Nakon bankrota firme obitelj Schleker nastavlja s luksuznim životom, ali je Anton Schlecker, nekadašnji vlasnik jednog od najvećih lanaca drogerija u Europi ubrzo završio na optuženičkoj klupi. Nije optužen samo bivši vlasnik propalog lanca drogerija, nego i njegova supruga i djeca. Optužba glasi: Namjerno stvoren stečaj tvrtke, protuzakonito prikrivanje i odgoda postupka insolventnosti i pronevjera.
Jedna od najvećih kriza u povijesti talijanske industrije Parmalat je sretno riješena (morala je intervenirati i vlada tadašnjeg premijera Silvija Berlusconija), a osnivač Parmalata Calisto Tanzi na koncu je osuđen na nekoliko višegodišnjih zatvorskih kazna, između ostalog i zbog krivotvorenja financijskih izvještaja. Uhićeni su i direktori u kompaniji koji su uništavali dokumente i dokaze.
Jasno, ovdje se radi o „nakaradnim državama“ (Njemačka i Italija), pa ćemo vidjeti što će se dogoditi s Todorićima u „pravno uređenoj“ RH.
Upućeni kažu: „Propao Agrokor, a ne Todorić“. Todorić nije založio Kulmerove dvore na obroncima Medvednice. Oni su bili pod hipotekama koje su očišćene. Nije poznato ni koliko obitelj ima novca na računima (špekulira se o velikim iznosima). Sve to, zajedno s umjetninama i pokretninama, ostaje u vlasništvu obitelji, kako god Agrokorova poslovna priča na kraju završila. Za unuke i praunuke dosta…
Zanimljivo je kako je Vlada „hitno“ osmislila i pokrenula poseban zakon kako bi pokušala spasiti Agrokor. No, zašto ova “narodna” vlada nije slično pokrenula hitne izmjene zakona o ovrhama i stečaju, koji direktno utječu na život tisuća građana? Na kraju veljače blokirane račune imalo je 328.294 građana, a njihove nepodmirene obveze iznose 41,65 milijarda kuna. Tko su ti ljudi, kako žive oni i njihove obitelji, koliko je brakova uništeno, a djece nerođeno…? Zanima li to ikoga u RH?! Što je sa zaposlenicima Borova? – Pa vlasnik tvrtke je država. Za to nema motiva i vremena, ali ima motiva, volje i vremena pod hitno donijeti zakon za spas bogatstva jednoga čovjeka.
U Hrvatskoj je sve moguće, pa i to da se Vlada uputi u avanturu spašavanja Agrokora, a da Todoriću i njegovima dozvoli život u dvorcu, lov na divlje svinje iz helikoptera i slične radosti.
Izgledno je da kaznena prijava koju je Petrov podnio protiv Todorića, a tiče se financijskih izvješća, ne cilja na Todorića nego na aktualnoga ministra financija Marića. Ako DORH pokrene istragu, svakako će morati ispitati Marića. Kao izvršni direktor za financije bio je odgovoran za cjelokupno financijsko poslovanje, u što spadaju i financijska izvješća. Ako Marić to kojim slučajem nije radio, sigurno zna tko je unutar šesteročlane Agrokorove uprave bio nadležan za financijska izvješća.
Očito da MOST ljulja i ovu vladu. – Karamarkovu je već srušio. Ovom kaznenom prijavom ljudi te polu stranke – polu pokreta odlučili su Plenkoviću malo uzdrmati fotelju, odnosno ugroziti stabilnost vlade do koje je šefu HDZ-a izuzetno stalo.
Kinezi su imali običaj okačiti poslovice na obje strane glavnog ulaza u kuće, a te su ih poruke podsjećale na greške koje su pravili u prošlosti. Čini se da neki ni na svojim greškama ne znaju učiti.
Tim više jer svaku logiku krši činjenica da predsjednik Sabora, predsjednik Mosta, koji ima 15 saborskih zastupnika, član vlade u kojoj, štoviše, Mostovi ministri upravljaju ključnim resorima pravosuđa i MUP-a, da Božo Petrov unatoč tim uobičajenim, zakonitim i normalnim pravosudnim procedurama odjednom upravo kao PRIVATNA OSOBA podiže kaznenu prijavu u ovom slučaju?! – Svakomu razumnom građaninu je više nego jasno kako je to očito farsa za narod i samo jeftini pokušaj predizborne promidžbe! Ili pak krajnji izraz nepoštivanja i nepovjerenja čak u svoje ministre koji vode pravosuđe i policiju!
U svakom slučaju biti će još zanimljivo vidjeti koliko će svoju „dance glazbu“ naplatiti stručnjak u osobi Antonia Alvareza III. Firma njegovog oca ugasila je Lehman Brothers, a u tri i pol godine naplatili su 1,4 milijarde dolara. Lehman Brothers se nije spasio, nego je ugašen, a za restrukturiranje je naplaćeno 1,4 milijarde $. Taj je stečaj bio najskuplji u američkoj povijesti. Možda ipak stečaj Agrokora bude skuplji.
U ovome što se do sada zna, samo Banke dobivaju svoje, dok dobavljači i radnici Agrokora su u banani. A bojimo se, i porezni obveznici također.
U Slijepoj našoj Trula banana republici, radnici i porezni obveznici se službeno nazivaju Guske u magli i Stoka sitnog zuba. Oba naziva ovog pravnog subjekta su ravnopravna, istoznačnice. Pojedinci od kojih se sastoji ostat će u povijesti bezimeni, raja (“…otkud raji harač?!”) a, možda i kmetovi.
Todorića i ortake, bojim se, nakon nekoliko desetaka godina uvrstit će u “slavne sinove”. Ako još bude domovine.