Stipo Lučić
Nestaješ u trenu,
tiho, bolno, nečujno,
k’o cvijet kaktusa predivni,
što godinama željom se čeka.
U ljepoti svojoj zablista,
zove divotom božanskom, nevinom,
kaktusovu dušu oslikava,
tiho, nježno nestane, uvene
K’o izvorska voda došla si,
žednom mi srcu želja,
ni usnama donio te nisam,
kroz prste drhtave iscurila si.
Još ruke od tebe mi drhte,
oči daljinom lutaju,
u dubinama tamnim tražim te
u pogledu nekom izgubljenom.
Ćutim neće te biti,
znam u sjeni si nekoj,
glasom diram ti dušu treptavu
zauvijek u srcu si ranjenom.
Pjesma je (jedna od tri Stipe Lučića) objavljena 27.07. i u elektronskoj zbirci “U valovima stihova”