Iz naše arhive/ objavljeno 28.08.2016.
Sven Adam Ewin
Kakav to čudan pisak trublje
U mom dvorištu na zbor zove?
To na mojoj žici za rublje
Jutros stigoše laste nove!
.
Sjede tijesno jedna do druge,
A najstarija među njima,
Male kljunčiće pune tuge
Razvrstava po parovima.
Kad ih zbroji, reče na kraju:
A sad, djeco, ravno put juga!
Umjesto zbogom zavičaju
Nadletjet ćemo još dva kruga.
Ja im mašem, a suza ide.
Pa se okrenem da ne vide.