CRTICE IZ ŽIVOTA SKUPLJENE U RIJEČIMA

Nova knjiga: “Berači čaja” Jadranke Ivanović-Bolog, naše suradnice u rubrici Poezija.

Nakladnik  knjige “Berači čaja” Jadranke Ivanović-Bolog je “Books on Demand”. Izdanje: kolovoz 2016. Riječ je o suvremenoj pozeiji na hrvatskome jeziku,točnije o šezdeset i jednom naslovu na 92 stranice. Cijena: 10,99 eura.

Urednica knjige Mila Markov-Španović je o knjizi “Berači čaja” rekla sljedeće:

–Uopće ne čudi što se nađosmo pjesnikinja Jadranka Ivanović – Bolog i mi, ljubitelji lijepe riječi, jedni uz druge, rame uz rame. Ne čudi što smo prožeti istim osjećajima, po nekakovu poretku stvari i unatoč njemu. Jer, nemirom žigosani, mirom gonjeni, u raznim svjetovima živjeli i preživjeli kada nema ničega od onoga nečega našega, nađemo zrnca koja nas održe i podrže.

Nalazimo se pred šezdeset i jednim naslovom. Taman dovoljno za zbirku pjesama, za koju pišemo prvoslov i književni osvrt. Pokušaj je to nepristrano sagledati jesu li vrijedni lirski izričaji naše pozornosti i mogu li naći svoje mjesto u književnosti.

Lijepo se naći pred tolikom ljepotom riječi pjesnikinje i usred nje same. Svaka nam se čini toliko naša i toliko zaronimo u nju , kao u more naše Jadransko. I ne čudi što nas njene riječi na more podsjećaju, njezino ime je Jadran naš. Postojimo, kako ne bismo postojali? I mi koji smo se pomalo odmaknuli od njega, bilo svojom voljom ili usudom života, nekim silama gonjeni ( Postojimo li još doista)

U prvim riječima ove zbirke pjesnikinja se pita, što je svakodnevno pitanje ljudi od pera. Toliki su se pitali slično i svi odreda su slično odgovarali. Najbolji odgovori katkad su ostali ne toliko poznati, jer ih nisu dali oni od koji se to očekivalo.

Naša pjesnikinja ne želi od svojega govora predstavu praviti, moto njezina obraćanja drugima nam to sugerira. Zapravo, ovdje se radi o doista iznimnoj predstavi riječi. Kako se one samo igraju, kako se kreću, kako se nadmeću!

Pjesnikinja je po onomu što piše više puta bila mrtva, no uvijek živa. Nemali broj puta smo bili svjedocima da oni koji umru ili, eufemistično rečeno, odu, žive i ostaju. I dobro je. Doista je dobro da je Jadranka Ivanović – Bolog živa i da obogaćuje ovaj svijet u kojemu živi, a zasigurno će i onaj gdje ode i kad je više tu ne bude. Svjesna je svoje kratkotrajnosti ( Imitatio Dei), a dugovječnosti boli, koje se poslije katarze učine manjima – većima.

Velika je bol i kad je manji bol, gusta kiša oslobađa tijelo, piše pjesnikinja u pjesmi Katarza hodajući smjelo poslije hoda po bolu. A kakav je to hod, dragi Bog samo zna, u njega se Ona uzda. I dobro je da nakon ,,potpunoga mira kad je sve gotovo i kad od jednog cijelog svijeta nema više ničega’’ Bog jedini djeluje i da pjesnikinja prema njegovim zapovijedima živi, a ne poput nekih samozvanih bogova da imitira Boga, a u stvari čini ono što je protu Njegovih zapovijedi. Miriši sve u riječima koje pozorno sklanja i sklada jednu po jednu simfoniju.

Tako u pjesmi Berači čaja, zaronjena u svojstvenu imaginaciju, dostatan joj taj miris čaja i miris voljenoga, jedina hrana pjesnikinji , najpotrebnija hrana koja ju ispunjava su mirisi i prirodni podražaji. No, poslije buđenja iz imaginacije, pjesnički opravdane, pogleda i zagleda se u stvarnost oko sebe, te se žaljenjem čovjeka od pera suočava i nas, ljubitelje pisane riječi, s činjenicom da je svjesna da svijet ni je doista moguće mijenjati. On je takav kakav jeste, ne po mjeri zaljubljenika u ljubav, vać onakav kakvim ga urede veliki i moćni.

Boli ta činjenica i bol je lakše otrpjesti, djeleći ju s drugima ,,pretvoreni u crne pokretne točke , u bol raseljenih naroda ’’ ( Dolazak meteora). Sjećam se da se sjećam, veli nam pjesnikinja, poput inih koji pripadaju toj skupini, pravcu ili krugu. No, nećemo sad o tomu, jasno je rekla i svojim zbirkama: Jug, Balkanski putnik, Putovanje u domovinu i Jeka vremena kojim poetikama pripada i od kojih je učena:

Da li se sjećaš
bačenog kamena
na sredinu jezera
njegovih vodenih krugova,
gakanja preplašenih
jata divljih gusaka,
bijega onih slobodnih
(Jedanmomenat mira)

…

Jadranka Ivanović-Bolog rođena je u Kotoru, živjela u Herceg-Novom do 1991. godine. Momentalno živi i radi u Stutgardu, Njemačka. Pomoćni je istraživač u arheologiji i pravnica. Do sada ima više objavljenih zbirki pjesama pod nazivom “Putovanje u Domovinu”, “Balkanski putnik”, “Jug”, “Zakasnila vječnost” “Jeka vremena” kao i jednu dvojezičnu zbirku “Katarza”. Svoju poeziju objavljuje u Hrvatskom Glasu Berlin, a inače je autor u renomiranom magazinu za kulturu DIOGEN iz Sarajeva.

…

Jadranka Ivanović-Bolog: “Berači čaja”, kolovoz 2016.