Kristina Rogić
Noć se spušta…
Hodam kroz ulice njene
Kad bi barem vjetar
donio miris tvoj
Kad bi barem bio
pred očima mojim, pored mene…
Kad barem ne bi bio
Načinjen od moga
bola, žudnje i uspomene
Noć se spušta….
Tražim te ondje gdje
Izgubila sam te
Ali ne znam gdje to
bilo je
Ne znam, oh, ne znam to….
Duša se kida i razdire
Vrijeme skrilo od mene te
U zadnje vrijeme (barem do danas, 16. rujna), same tužne pjesme usamljenih žena. A ja volim ljude, žene naročito, pa mi se te pjesme sviđaju. Suosjećam. Tko zna, možda postoji još koji razlog.