MIRIS VJETRA I KIŠE

Kristina Rogić
Vjetar me donosi k tebi…
Umiru cvjetovi
Šutim. Jer što bih reći mogla..?
Samu bih sebe spriječila da ti pođem;
Da nisam pobjegla i od sebe…
Ceste mrakom okupane, tišina, pusta polja…
Ako umrem ovdje; pored tebe, noćas
Od mene će ostati samo miris vjetra i kiše…
Što da ti šapnem; dok te grlim, dok živa sam i dišem…
Bez tebe sam cvijet napravljen od papira,
a ne onaj što u polju miriše…
Te riječi koje rekla bih ti u rječniku ne postoje
Riječi koje izreći mogla bih; a da ih čuješ
Nacrtala priču o nama
Usnama, rukama
Sve što mogu je…mogu te ljubiti; mogu ti pisati,
mogu za tobom plakati, mogu grliti te, mogu te mirisati
Mogu zbog tebe biti živa
Mogu zbog drugih preživljavati…
Vjetar me donosi k tebi..
I kamo god da pođem; k tebi me vrati…