Kristina Rogić
Pitam se kako bi bilo
Kad bih naslonila glavu na tvoje rame
I ostala ondje…
Kakvi bi bili mi, dva vjetra; dvije vatre,
Kad bi zajedno zaplesale…
Život
Kad bih ti miris udahnula; i mogla te nazvati svojim,
kad bih ti ljubeći usne poljubila ranjenu dušu
Rukama od bijelog platna te liječila
Kako bi bilo kad bih ostala pored tebe;
dizala te kada padaš, čuvala te…
Kad bih si dopustiti mogla da samoj sebi
kažem voli ga; nećeš umrijeti; voli ga…
I Bog dopustio ti je
Kako bih bilo kad bih me ti nazivao svojom
I kad bi čuli i vjetrovi i ljudi
Kako bih bilo kad bi nam se isprepleli prsti,
kako kad bi nam se ispreplele duše…
Dal bi ijedno od nas dvoje moglo ikada više
Onog drugog da pusti..?
Subscribe
0 Comments