Igor Petrić
Eto,
opet sam sanjao
kako ti u snove ulazim,
kako nježno dodirujem tvoju kožu
i tvoje usne usnama svojim.
Ništa mi više ne treba,
osim vremena jer san je samo san
i to mi nije dovoljno.
Možda ću jednog dana
opet sanjati, ali kraće no inače,
jer biti ćeš pored mene
na postelji.
Eto,
vrijeme prolazi
a snovi ostaju samo snovi
u dalekoj i nepoznato dimenziji.
Ja više ne sanjam kao prije,
ne sanjam kako ti ulazim u snove
kako nježno dodirujem tvoju kožu
i tvoje usne usnama svojim,
ne sanjam
…
noćas si zaspala pored mene.