Joso Špionjak
Kad na svoju Bosnu mislim,
Onda želim biti sam,
Jer su moje misli tada,
Kao malog dijeta san.
Najčešće se to dešava,
Onda kada padne mrak,
U grudima nešto steže,
K`o da fali čisti zrak.
Je l` kod tebe isto tako,
Prijatelju, dragi moj,
Budi iskren i reci mi,
Da li misliš na svoj dom?
Možeš otić bilo kuda,
zavaravat sebe vješto,
Al` kad odeš ti iz Bosne,
Nedostaje uvijek nešto.
To je boljka naša stara,
Kojoj nigdje nema lijeka,
Kad odemo u tuđinu,
Bosna uvijek na nas čeka.
Što misliti o Bosni?
A što bi bilo da Bosne nemamo.