tekst: Alfred Matijašević
Jedan od ljepših ljetnih dana bližio se svome kraju, kad odjednom, jedan skoro neupadljiv oblak pretvorio se u monstruoznu nevremensku ćeliju – upravo iznad nas. Kiša, svježi vjetar, kao naručeno; ali ona grmljavina koja je sve to popratila, skoro da je pokvarila ugođaj.
Potrajalo to nekih dvadesetak minuta. Zalazeće sunce rastjeralo svježinu i tamu. Nevrijeme na odlasku prema istoku okitilo se još po kojom duginom bojom. A ona zapadna strana zasjala je u crvenilu sutona.
Crvenilo, koje nastade, rezultat je niskoga sunca i obilja vodenih kapljica u atmosferi, koje su poput prizme raspršile sunčevo svjetlo iz kojeg je crveni dio spektra boja u tome trenutku bio dominantan.
Ovakovi prizori su dobrodošli sladokuscima.
