tekst i foto: Alfred Matijašević
Stigla je jesen. Ogoljele voćke, šumsko drveće još čuva svoj zeleni veo, koji polako mijenja boju prema zlatno-smeđoj nijansi. Možda se zadrži još neko vrijeme, ali bojim se, da će ga jaki jesenski vjetrovi i pljuskovi kiša ubrzo skinuti i neće mu dozvoliti da zasja u još ljepšemu sjaju.
Današnji dan je tako nekako započeo, s jakim nevremenom još prije zore, pa rosuljom tijekom dana do pred večer, sunce je utonulo na zapadu i na nekoliko minuta, kao čarobnim štapićem, obojalo nebo i otišlo na počinak; ostadoše tamni oblaci ispred svijetloga horizonta, dok i njih noćna tama ne učini nevidljivima.
