ZNAMEN

Kristina Rogić
Ostat će ti zlatna prašina
Na rukama
Od moga tijela
Otići ću; i ja, i ti otići ćeš
Pustit ćeš pticu koja bih ti pjevala
Jutrom da probudi te…
Pustit ćeš onu koja je i travu voljela…
I vlati, i noći…
Grmljavine
Čak i tvoje oči
Ostat će ti na dlanovima tragovi mene
Prašina što mi je s krila pala
Ići ćeš svijetom; ali saprati je neće kiše, ni odnijeti vjetrovi
Podsjećat će te
Da sam ti se predala
Ostat će zlatna prašina na prstima
Svijetlit će na njima
Kiše će padati, pružit ćeš ruke da spere je
Nuditi ih kišnim kapima…
Ali kiša me neće sprati s ruku tvojih
Otići ću ja, otići ćeš ti
Odnijeti zlatnu prašinu s njedara mojih
Na dlanovima kao znamen
Zauvijek će ti ostati…