Iz naše arhive/ objavljeno 17.11.2016.
Mirko Popović
Ne, nikada se ranije nismo sreli
Izgledala je posve drukčije
od mojih prvih snova
Ali, odmah sam znao da si to ti
izlih riječi viziji što bila je
neshvatljivo kratka
ali savršeno upečatljiva
Jesam li joj se primicao
ili se odmicao od tvarnog
Zašto stojim, kao da je pitala
zagledana u moju figuru
salivenu od žutosive i nepomične mjêdi
prelivene patinom
Izgledala je posve drukčije
od mojih prvih snova
a svijet je oko nas bio
poput nekog besprijekornog pravila
dugo uvježbana koreografija
2.
Gledali su nas odjevene u zadovoljstvo
spoznajnog. Za njih smo bili dvoje
udaljeni nepregledom zemaljskih milja
i vjekova iako smo svojim tijelima gazili
po šumskoj svili nježno se
uzajamno dajući…
3.
Hoćeš li me čekati
dok se crtež urezan u daljine
odlijepi i oljušti od mog lika
pitao sam prolazeći
kroz sve svoje živote
Hoćeš li umjeti ostati
u istoj onoj haljini
izvezenoj krinovima
pred istim onim ogledalom
moga pogleda zastalog u opsesiji
prvog pamćenja
—————————–
Dubrovnik, ljeto 1999.