Mirko Popović
Ne dozivaj raskrižja
Ne traži me na cestama
Što gluho su i nečujno
Niz tamu vida otputovale
Ne tuli u poljima beskrajnim
Ne pitaj je li sve
Jednom počelo i hoće li sve
Jednom nestati
Ne lutaj u noćima
Jer nigdje nisam
Ono što je znano miris je
Iz ljiljana otputovao
Niz jek tišinâ
Naših zabluda
Ni s plačem
Ni sa smijehom ljudskim
Ne posrći
Ni s ranim jutrima
Ni s kasnim obzorjima
Ne dozivaj na raskrižjima
Nisam zalutao, tu sam
Gdje plamti nova
Matrica svemira
Niz koju silazi
Istim putem kojim smo se
Nekad penjali
I čeznuli za jugom
Na peronima
Koji su davno
U nama otputovali