Božica Jelušić
Olovko, složi nam brige u snoplje!
Crtu pod protekli život podvuci.
Nit’ stijeg ne diži, nit’ hvataj koplje,
Masku vedrine na lice navuci.
Ne daju slova znak preokreta,
I zglob je nalik kvrgavoj lozi.
U slijepoj zjenici suncokreta
Gasnu svi raskošni kolovozi.
Kroz panoramu krtice ruju,
Kajdanku s lastama crtaju žice.
Mrtvi već nikoga ne očekuju,
Dok živi venu od snomorice.
Srcem k’o spužvom upijam ljude,
Što kroz nemirna prolaze stanja.
Zapisuj samo, pa što da bude!
Olovko, drži se svoga poslanja!
12. studenoga 2016
Pjesma je lijepa i veoma mi se sviđa.