Jadranka Ivanović-Bolog
Odškrinuh velika vrata
i vani vidjeh samu sebe,
ta ja sam još uvijek dijete,
pušteno od starice neke.
I pri srcu mi bi bolno
i htjedoh da se vratim,
al dijete me ne sluša više
i starica je mrtva umorna.
Odškrinuh velika vrata,
svjetlosti dnevne željna,
al riječ za slobodom vapi
ko dijete iskrena i naivna.