Dobriša Cesarić:
VEČERNJA PJESMA
Na izvoru, u tiho veče,
Sa vodom jedna riječ isteče.
Žuboreć isto kao voda,
Tišina drugu riječ mi doda.
A treću vrba ili zova.
Poneku vjetar još mi dadne,
A neka bogzna otkud padne,
I govor mi je pun darova.
.
Sven Adam Ewin:
KRAJ VRELA
Sjedim kraj vrela,
usred šume,
A voda teče, teče, teče.
Gledam u vodu. Voda u me.
A vrelo?… Ni da riječ mi reče!
Ono mi nudi vode hladne,
Ja kažem: hvala na tom piću!
Ja bih da vrelo riječ mi dadne,
Ko što je dalo Cesariću.
No vrelo šuti poput sove,
Njegova šutnja mi je mrska;
Pa tučem vodu granom zove,
A voda samo prska… prska.
Tučem je dalje. Tučem snova:
Što govor mi je bez daróvā.