Sven Adam Ewin ..iz zbirke “Zmijski car”
Ja pišem pjesme jednu za drugom,
Nižem stihovlje strofu po strofu.
Padam sve niže spiralnim krugom,
Iz katastrofe u katastrofu.
Ne: napisati, nego: “pisati!”
(cilja mi je dakle postao sredstvom!)
Već spreman na se i kidisati,
Jer živim začaran tim prokletstvom.
Da nisu pjesme neizvorne?
Rima? Pa ritam? …Sve me to brine.
Dok neke zle su i nepokorne,
Druge vonjaju porodom tmine!
Možda će tebe baš takva taći,
A ako te je…već i takla,
Ti je ne slijedi jer ćeš se naći
Sa mnom u devetom krugu pakla.
Bojiš li se jer ti se čini
Da bi mogao nisko pasti,
Ne zdvajaj! Nije…sve u visini.
I na dnu nekad leže slasti.
Pa vidiš li me (ne sudi strogo)
Omađijanog sotonskim činom,
Ako i padoh tako duboko,
Znaj da sam tragao za istinom.