SJEĆANJE NA EMILA

Piše: Josip Mayer
Za vrijeme ovih božićnih i novogodišnjih blagdana susrest ćemo se uz rodbinu i prijatelje i s mnogim poznanicima i drugim dragim osobama. Nekima ćemo i darivati poklone. Podsjetit ćemo se i naših preminulih milih i dragih. I, evo, uz sve njih, sjetih se i pokojnog Emila Cipara.

Obzirom da sam član Udruge vinara i vinogradara „Ružica Vinodola“ u Novom Vinodolskom, zajedno s njima bio sam u mnogim posjetima  vinarima i vinogradarima.

Članovi Udruge „Ružica Vinodola“ posjetili su kroz dva dana Požeško vinogorje u koji plan je bila utkan i posjet Kutjevu i kutjevačkom vinskom podrumu. Usput,  na povratku posjetili smo i Veliku pokraj Požege gdje je organizirana manifestacija pod nazivom „Najduži stol u Hrvata“uz prezentaciju domaćih proizvoda. Sve je to bilo vrlo lijepo i malo naporno.

Tom prigodom imao sam zadovoljstvo  upriličiti kratki susret s prijateljem, novinarom i suosnivačem portala HGB Emilom Ciparom.

Već dugo vremena se spremam nešto napisati o tom susretu na Požeškoj gori s pokojnim Emilom. Istina, bilo je to prije nešto više od  tri godine, a nepuna četiri mjeseca nakon toga preminuo je, na našu veliku žalost.

Nekako mi se nije dalo pisati o istom doživljaju po drugi puta. Ali  sada sam u posjedu Emilove knjige „Ono malo duše“. Pažljivo sve čitam u njegovoj knjizi, ali i njegove tekstove na portalu HGB. Njegova djela nas podsjećaju na mnoge sudbine i moju osobno, ali i mnogih naših iseljenika. Vrlo je zanimljiva i poučna knjiga, sve više tražena od iseljenika, ali i od domaćih čitatelja. Knjiga me podsjeća uz pokojnog Emila Cipara i na našu zajedničku dugogodišnju suradnju na portalu HGB.

Kada sam mobitelom nazvao Emila kako bismo dogovorili susret, on mi je poručio: „Susrest ćemo se u nedjelju… inače ne znam kada!“

Emil  sam navodi u svom članku: „ Susret s Josipom nakon skoro četiri godine poznanstva i suradnje na HGB  jest povijesni događaj. Susret vinara i vinogradara iz Vinodola s požeškim kolegama isto tako  je povijesni događaj.“

Još piše Emil:„Susret je bio na Požeškoj gori iznad Požege. Bio sam bezbroj puta u Požegi, ali nisam nikada ni slutio kako se samo stotinjak metara južno od grada nalazi pravi melem za tijelo i dušu.“

Meni je bilo drago.

Za vrijeme našeg susreta koji je trajao oko dva sata,  bilo je vrlo malo vremena za neko veće i bolje zajedničko upoznavanje. Nije nam u toj gužvi ni uspjelo zajedničko fotografiranje… Ali, bilo je dovoljno vremena da upoznam čovjeka osobno, jer direktna komunikacija u susretima, zajedničko upoznavanje i razgovori oči u oči, ipak je intenzivnija, nego ona telefonska ili pisana u mailovima.

Emil mi je uspio ukratko s nekoliko riječi ispričati o svojoj bolesti. Ujedno je napomenuo da mu je Sonja velika podrška, prijateljica, suradnica, glavna urednica… Meni je to bilo drago čuti, iako sam Sonju ‘poznavao’ tek preko izmjene mailova.

Obzirom da je Emil bio vrlo komunikativan čovjek, razgovarao je s ljudima, zanimao se za povijest Udruge „Trenk“ iz Požege, ali i za Udrugu „Ružica Vinodola“. Razgovarao je i s drugim ljudima, ljubiteljima grožđa i vina koji su ga okružili i rado ga slušali, a on im je davao i po koji savjet.

Vidi se to i u njegovom tekstu pod naslovom FRANKOPANI U POSJETI KOD TRENKA

Evo, osjetih potrebu da se upravo u vrijeme ovih božićnih i novogodišnjih blagdana podsjetimo svi zajedno na „Ono malo duše“ pokojnog Emila,  mnogima dragog čovjeka, prijatelja i novinara koji će biti i ostati s nama zajedno u dugom sjećanju…

I za kraj, koristim ovu priliku da uputim čestitku suradnicima i čitateljima HGB.  Želim svima sretan Božić i svako obilje, a povrh svega mira, zdravlja i dobre volje!