Jadranka Ivanović-Bolog
Što je to kad ni za čim ne čezneš,
na džinovsko stablo se osloniš
i čuješ kako ono tvojim srcem kuca?
Što je to kad stalno nešto čekaš
i osjećaš da će ono sigurno doći
al´ ne znaš što bi to moglo biti?
Što je to kad straha uopće nemaš
kao da si olovni vojnik iz vitrine
već prešao Volgu i vrhove Urala?
Što je to kad sjećaš se nečega čega nije bilo
ili možda ipak baš ti si taj olovni vojnik
otopljen u suzi vrelog vulkana?
O, kako mračna je njegova noć!