piše: Slavica Jurčić
Došao je dan kada slavimo rođenje maloga Isusa, neki s veseljem i u raskoši, a neki u tuzi i žalosti.
Badnjak me uvijek vraća u doba kada smo zorom išli u Veliku crkvu na ispovijed.
Moj djed Nikola je volio baš toga dana uraniti i prvi biti na vratima crkve.
Para bi nam izlazila iz usta. Crkva je hladna, ali prekrasna.
Samostan u Slavonskom Brodu vodili su franjevci, svećenici velikoga srca, skromni i spremni svakome pomoći i dati dobar savjet.
Iza glavnoga oltara bile su jaslice koje smo moja seka i ja svaki puta išle pregledati: Betlehem, pastire i ovčice, Mariju, Josipa i malog Isusa.
Na nebu iznad jaslica zvijezda repatica pokazuje put kraljevima do Isusa. Dječjem oku čini se da sanja.
Zaboravljam hladnoću jer se osjećam lijepo i blagoslovljeno, kao u raju.
Dok sjedimo u klupi i čekamo da počne zornica, gledamo oltare. Oko kojih su anđeli, prekrasni, mali nasmijani.
Moj djed sjeda u klupu sa strane. Lakše mu je iz nje izaći jer već teže hoda i služi se štapom. Tada mu prilazi svećenik i daje mu pričest.
Nakon svete mise iz crkve izlazimo kraj sakristije i dida uzima u flašicu svetu vodu.
Iz samostana izlazimo kroz vrt, koji iako je hladno, ima svoje čari.
Vjetar sa Save nas bridi po obrazima, a dida govori tati da idemo na pijacu po ribu.
Snijeg nam škripi pod nogama, ali to nam pruža još veću radost.
Božić nam kuca na vrata. Radujemo se i veselo ga dočekujemo. Kiteći bor, pjevamo božićne pjesme.
” U to vrijeme godišta“, „Radujete se narodi” i još neke druge. Nakon što smo okitili bor, gasimo svjetlo i palimo lampice na boru.
Na Božić seka i ja ljubeći jedna drugoj obraze, čestitamo si Božić i tražimo poklone. To je uvijek bila ili odjeća, ili naranče i slatkiši.
Stigao je Božić. Idemo u crkvu moliti se Bogu za milost i zdravlje, da naši dragi budu živi i zdravi.
Božić u mojoj obitelji bio je najljepši dan u godini koji je meni ostao i najbolji dar jer mi je unio puno radosti u život.
Svim ljudima dobre volje želim mir i veselje te sretan i radostan Božić!!!
Da Slavica nekad je to tako bilo,skromno,društvenije ali i veselije.Svi smo se više radovali Božiću.Sjećam se još pokojnog dijeda.Kada je nosio na badnji dan slamu pod stol,na kojem je bilo na bjeli stoljnjak,postavljeno isusovo raspelo, pokraj njega čašica sa posvećenom vodom.Mi djeca sa roditeljima klečali bi i molili se Bogu.Kasnije bi svi zajedno slagali jaslice. Danas na žalost je Božić,sve više opterećen komercijalnim interesima.Za razliku od onog skromnog tradicionalnog,svaki ga slavi na svoj način.Ostalo nam je ipak ono najvažnije zajedničko, što nam od uvjek daje razlog i snagu za slavljenje. Marija je Božja mati a mi slavimo Božić rođenje božjeg… Read more »