POČETAK SIJEČNJA, PLUS ŠEST

Ivica Smolec
Divan je dan!
Početak siječnja, plus šest.
Ono žuto čudo ceri se odozgo,
ono bezlisno maše mu odozdo.
Onog bijelog nema dolje,
nešto malo onog drugog bijelog
jezdi kroz plavo, tamo gore.

Konačno su prošli svi praznici!
Sad mogu opet pokušati slaviti život.

Dvokrilci, razni modeli,
uglavnom skromni i nezahtjevni,
slijeću na moj prozor
natankati se
kruhom koji sam im namrvio.
“Joj, kako je dobro!”,
slušam kroz staklo, na raznim jezicima,
gu-gu, grl-grl, živ-žvr, klik-hik!
Ponekad i kraaaaa!
I tuc-tuc po limenom prozorskom pragu.
Shakira sjedi uz staklo, nepomično,
ni repom ni brkom da mrdne,
da ih ne uplaši
i da uživa u skakutanju,
šaptanju i dernjavi tih lepetavaca krilnih.

Susjeda je izvela Laru u šetnju, na livadu,
smeđu Laru kitnjastoga repa.
Svaki čas viče na nju,
“To, fuj!”, “Dođi!”, “Ne tamo!”,
glasom punim ljubavi koje još ima dovoljno
i kad podijeli porcije djeci i unucima.

Divan je dan, primijetio sam.

 2012.