Ivica Smolec
Gledam kroz prozor svoju mladu brezu
u raskošnoj bijeloj haljini.
Mladenka vitka.
Blues neki iz zvučnika
probija se kroz dim cigarete
i paru iz vruće kave.
Jutro je rano,
sunce će uskoro.
Ničije stope nisu još oskvrnule
bijeli tepih oko moje breze.
I odjednom,
svečanu zimsku idilu
naruše moje uspomene,
uspomene bludne.
—
Crnokosa, gdje si sada?
Sjećaš li se još
naših dodira u tramvaju,
igre prstiju i tijela
dok promicale su,
nevažne, fasade,
trgovi i golubovi?
Kako smo malo pričali i
gladnim očima gutali
oči žedne!
Sjećaš li se
kako si me povukla na sebe
preko školske klupe,
nakon sedmog sata,
kad su svi otišli?
Raskrvarila si mi usnu
dok si me ljubila
i lebdio sam u osmom nebu
i bilo me je užasno strah
da će nas netko naći.
Jer ja još nisam imao osamnaest
a ti si tek navršila šesnaest.
Ispočetka mi nisi bila tako lijepa,
to je došlo polako.
Ispočetka,
bio sam lud samo za tvojim očima,
tim igračkama, crnim, dubokim,
iz kojih je frcala strast,
obijest,
čežnja i želja iskričava.
Radost.
Život.
To je bilo na početku.
Pojma nemam ni kako si se odijevala,
pamtim samo te oči,
tvoje ime, osmijeh
i krhki stas.
Onog jutra kad si nazvala,
pozvala me da dođem;
jer si sama;
isti ovakav netaknuti snijeg
gazio sam koracima radosnim,
nestrpljivim,
pohotnim.
Gola si mi otvorila vrata,
toplo je bilo kod tebe.
Vruće.
—
Kad sam se vraćao kući
svojim vlastitim tragom,
preko bijele livade,
zamišljao sam te u bijeloj haljini,
s mojim prstenom na ruci.
Zamišljao sam te u ovakvoj
bijeloj haljini,
kakvu jutros ima moja mala breza
koju gledam kroz prozor,
dok oko mene lebde
House Of The Rising Sun
i dim cigarete.
I oblačić sjete.
Crnokosa,
gdje si sada?
© Ivica Smolec, 2008.
(zbirka “Balkanska kafenisanja”, AU 2008.;
zbirka “O ljubavi i tuzi – pjesme i priče”, 2009.;
recitirano uživo na online radiju Mačkamama, 2010.;
zbirka “Večeras se…”, Hrvatsko-mađarski kulturni centar Bilje, 2010.
recitirano na “Goričkim večerima” 2012.;
knjižnica “Špansko-sjever”, gost pjesnik za “Svjetski dan pjesništva”, 18. ožujka 2014.)