Selefije i islamizam u Bosni i Hercegovini
piše: Nikola Šimić Tonin
BiH sve više puni stranice stranih novina strahom od ekstremnog islama u toj zemlji.
Austrijski list Der Standard svoj članak o selefijama i islamizmu u Bosni i Hercegovini počinje pričom o Domu mladih u Sarajevu.
Pojašnjavajući da je Dom mladih, “izgrađen 1969. u funkcionalnom betonu i staklu”, nekoć bio institucija koja je trebala oslikavati zalaganje za mlade u bivšoj Jugoslaviji, no pola stoljeća poslije toga tamo “ne nastupaju rock bendovi, već selefije.
Muškarac s kudravom bradom ispunio je do posljednjega mjesta dvoranu. Teško da bi je ispunio tako dupke punu i najpopularniji pjevač ili sastav s ovih prostora.
Tu se više ne uči o ravnopravnosti građana i spolova – muškarci i žene ovdje sada striktno moraju sjediti odvojeno. Slušaju pobožno govor propovjednika, bez postavljanja ijednog pitanja. Almir Kapić govori o ‘lijepoj tradiciji Islama’ koja je posve drukčija nego život u Francuskoj.
Njegove namjere nisu duhovnog, već političko-društvenog karaktera. “Zapad ‘nas’ želi prisiliti na to da brak istospolnih ljudi bude dozvoljen, huška Kapić. Zapad je protiv Islama, zato što je Islam izašao van – iz džamija”, kaže Kapić i upućuje na prijeteću ‘kaznu’ ukoliko se narod udalji od vjere.
Der Standard dalje piše da je Kapićeva publika uglavnom srednji sloj, mlada i konzervativna, podsjećajući da su u BiH nacionalističke i religijsko-političke ideologije lako pronašle svoj put do društva u ideološkom vakumu, koji je nastao raspadom Jugoslavije, prenosi DW.
Bosna i Hercegovina podjeljenija više nego ikada dijeli se i dalje. Istina, rat je stao, ali zaledilo se i stalo i prijeratno stanje. Svaka od strana vuče na svoju stranu. Hrvati su u toj igri strana i sporazuma najgore prošli, treći entitet je i dalje u igri. Dodik igra na kartu odcjepljenja, na državu u državi. Bošnjaci na princip jedan čovjek jedan glas, na unitarnu BiH.
“U jednoj državi koja svojim građanima nudi tako malo zajedničkih mogućnosti pronalaženja identiteta, religijsko-politički pokreti usto mogu dodatno doprinijeti daljnjem raskolu društva.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (IZ BiH) se distancira od propovjednika poput Kapića i selefija. Ona je u proteklih mjeseci nastojala da integrira 64 zajednice, koje se nalaze izvan njezinih struktura. A reisu-l-ulema Husein Kavazović je čak od države zatražio da zatvori sve zajednice izvan Islamske zajednice BiH“, piše Standard.
Preventivni treninzi protiv “Internet-muftija”
List prenosi i procjenu politologa Vlade Azinovića, koji navodi da mnogi propovjednici prolaze obuku u zemljama Perzijskog zaljeva. ‘Zatim ih se šalje nazad u Bosnu i Hercegovinu kako bi misionirali, često bez priznavanja posebnih kulturoloških karakteristika Islama u BiH’, pojašnjava Azinović. On ističe da nisu sve selefije spremne na nasilje.
‘Oni koji su najviše spremni na nasilje se uopće ne nalaze u BiH, već uglavnom djeluju iz Europske unije.’ IZ BiH praktično nema utjecaja na njih, kaže Azinović. Islamska zajednica u BiH pokrenula je inicijativu protiv ekstremizma” piše Standard pojašnjavajući da se pritom radi o kampovima za mlade koji su organizirani uz pomoć Norveške, a u okviru kojih je 30 imama prošlo kroz “preventivne treninge”, kojima se želi djelovati protiv tzv. “Internet-muftija” i njihovih poruka.
Der Standard se u svom članku također osvrće na sve veću prisutnost Arapa u BiH, napominjući rastući utjecaj zemalja Perzijskog zaljeva u BiH, koji mnogim Bosancima i Hercegovcima zadaje brige: “Austrija je, doduše, po pitanju stranih izravnih investicija još uvijek broj jedan u BiH, ali investicije iz zemalja Perzijskog zaljeva i Turske su zajedno 2015. godine činile 30,2 milijuna eura – ili 26 posto. Do lipnja 2016. su investicije zemalja Perzijskog zaljeva i Turske činile čak 39 posto svih investicija u BiH.
Osim toga, Bosna i Hercegovina je mnogim Arapima omiljena destinacija za odmor. O nekima od njih se brinu lokalne bh. vehabije. ‘Turizam mnogim selefijskim obiteljima donosi značajan izvor prihoda’, kaže Vlado Azinović, upućujući ujedno na to da taj novac prolazi pored regularnog bankovnog sustava jer se tu ‘ne ubiru porezi’. Stoga je plauzibilno da novac prati i određeni ideološki utjecaj, smatra Azinović dijeleći time ujedno strahove mnogih Bosanaca i Hercegovaca.”
Na Balkanu je, što se tiče novca, sve relativno
Neue Zürcher Zeitung (NZZ) također piše o novcu na Balkanu, ali u sasvim drugom kontekstu. U komentaru pod naslovom “Tamo gdje stanuju fanovi eura”, NZZ piše da je europska valuta veoma popularna na Balkanu, i u onim zemljama u kojim se euro ne koristi službeno kao platežno sredstvo. List prenosi kako je studija koju je provela Austrijska narodna banka pokazala da euro u zemljama Balkana igra važnu ulogu kao sredstvo za plaćanje i sredstvo za čuvanje vrijednosti.
“Tako su Crna Gora i Kosovo unilateralno kao službeno platežno sredstvo preuzeli euro. Ali i u drugim zemljama Balkana ljudi čuvaju značajne rezerve u eurima. Često se euri koriste i za kupovinu nekretnina ili automobila. No, kako objasniti tu popularnost eura? Ljudi na Balkanu često nemaju povjerenja u stabilnost vlastite valute. Oni u svojim glavama još uvijek imaju sjećanja na faze hiperinflacije i monetarnih kriza. A kad se povjerenje jednom poljulja, ono se jako sporo ponovno vraća.
Prema procjeni znanstvenika se to može ispraviti samo ukoliko vlasti dugi niz godina vode politiku orijentiranu prema monetarnoj i gospodarskoj stabilnosti. A kad kritičari prigovaraju da upravo to više nije slučaj u eurozoni, onda je to možda istina. Ali procjena ljudi na Balkanu pokazuje: sve je relativno”, navodi se u komentaru NZZ-a.
Po meni jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu jeste njen što brži, pa ako treba i preko reda i kroz prste, ulazak u EU, dok i za takvo rješenje ne bude kasno. I oživi nam u susjedstvu grozomora terorizma i krvi.