CVIJET IZVUČENA KORIJENA

Kristina Rogić
U noći
Nečije tuđe oči
U noći…
Nečije tuđe tijelo>
Ja sam cvijet  što raste u polju;
Crveni mak što ga vjetar miluje…
Ja sam divlja žena što udiše kiše
Što suze više ni ne briše,
nego guta
U noći…
Te ruke ne pripadaju meni
U noći…
Ta kosa ne miriše na mene
Ja sam poljski cvijet
Koji  nije za ubiranje;
I ne miriše kao ruže…
I ona u rukama nisam ti ja…>
I ona u naručju nisam ti ta
U noći…
Mak
Kojemu iz zemlje izvukao si korijenja….