piše: Marija Matijašević
Stružec/ Dok su seljani Strušca za Božić i novogodišnje blagdane mrsili brke patkom, guskom, odojkom, francuskom, sarmom, kolačima… i natjecali se tko će bolje, nitko se nije sjetio Ljubana, koji je od kolovoza spavao na poklonjenom madracu, poplunu i jastuku u pola straćare svojeg – djedovog doma na livadi.
To, i ono na sebi sve je ‘blago’ ovog 52-godišnjeg bića.
Kiša i inje mu padaju po glavi, vjetar puše po poplunu, životinje obilaze uokolo.
Susjeda Ankica javila je to još prije dva mjeseca gradonačelniku, socijalnoj službi i predsjedniku Mjesnog odbora. Socijalna je došla, gradonačelnik je vidio, drugi se nitko nije pojavio. Dobio je on i tri pisma od socijale, ali treba hodati za tim. Ali s čim? I kud?
I onda se sve zaboravilo.
Prošli su mjeseci, došla je zima i minus 10 stupnjeva. Zima jaka, a on još uvijek spava tu. Susjedi ga svaki dan gledaju i ništa ne poduzimaju.
Ponekad mu Ankica odnese jesti i pogleda je li živ.
Radi on povremeno kod imućnijih, ali to što zaradi nije dostatno.
Na Badnjak mi susjeda Ankica veli za Ljubana:
„Hodite vidite!“
Odmah odem s drugom susjedom i ne vjerujem da je ovako nešto moguće u 21. stoljeću, u selu u kojem se rodio i gdje su ga svi odbacili.
Često ga kore i odvraćaju poglede od njega, zamole ga da izađe iz gostionice.
Nudim mu pomoć. Više mi nije prošao ni jedan dan blagdana, a da nisam mislila kamo s beskućnikom.
Za Božić sam mu odnijela jelo i piće.
Pitamo gradonačelnika, probamo doći do predsjednika MO. Čekamo nekoliko dana. Ništa!
Razmišljam kuda s njim. Sjetim se jedne nedavno izgorjele kuće u selu. Odemo pogledati uz dopuštenje. Odlazimo drugi dan da je počistimo, ali na kući lokoti, a na vratima natpis: “Privatni posjed, zabranjen ulaz!”
Jučer toga nije bilo.
Što dalje? Sjetim se moje rodne kuće, šaljem ga tamo, ali – istjera ga susjed. Dobivamo stalno usmene primjedbe, prijekore:
„Što vas se on tiče? Što vas briga! Sam si je kriv. Ostavite ga na miru! Zar nemate drugog posla?“
Pa, dobro! Ne odustajem.
Naselje pokraj Strušca, a pripada Ekonomiji još je jedina mogućnost.
To su državne barake ili zidane “zgrade” gdje se smještaju potrebiti ljudi. Kažu da ima jedna soba s vratima i prozorom. I bunar na livadi.
Od mene odvoze krevet, peć, poplun, jastuk, tepih – travu i drva.
Kad su to dovezli u praznu sobu, ne puštaju ga unutra, čuvaju za neku ženu koja će doći ovog ljeta iz Njemačke.
Odvoze sve do predsjednika sela. Mlad čovjek, studira, mole ga za pomoć. Odvoze ga natrag i jednostavno ga smjeste – uguraju u tu sobu, naprave krevet, nalože peć… iiiii!
„Hvala Bogu!“ mislim, kad ono odmah stiže poziv:
„Vi ste svega inicijator. Vi ste mi pokvarili vikend!“
Pitam se i mislim:
„Ljudi moji, o čemu mi govorimo?
Hrvati velikog srca, na mladima svijet ostaje!
Hvala vam, meni takvog svijeta ne treba!“
Rodna brvnara, s dva zida, u kojoj se Ljuban i rodio, kažu da se jučer potpuno urušila. Da je ostao spavati u njoj, vjerojatno bi se srušila na njega. Kuda će Ljuban, tko zna?
Hvala trima ženama, Ankici, Katici i Mireli koje su pomogle.
Ankica će biti predložena za priznanje „Ponos Hrvatske” jer to nije prvi slučaj, ali ni prva osoba kojoj je ona spasila život. Hvala joj!
Kad god saznam za neki slučaj u kojem gomilu hladnih srca ne brine tuđa bijeda i bespomoćnost, gorčina mi stegne grlo i najradije bih psovao, plakao i mlatio ljude koji su bez milosti, bez ikakve empatije za tuđi jad.
Spriječi me jedino ganuće jer iskrsne ipak netko od krvi i mesa, sa srcem i dušom, kao što ste vi i Ankica, Katica i Mirela.
Velike čestitke g-đi Mariji na njezinoj nesebičnoj pomoći nesretnom beskućniku Ljubanu. G-đa Marija je svojom dobrotom, upornošću i nepokolebljivošću uspjela Ljubanu osigurati topli dom u ovom surovom svijetu i hladnoj zimi. Nažalost malo je ljudi, kao što vidimo i iz ovog slučaja, a i mnogih drugih oko nas, koji su spremni pomoći čovjeku u nevolji. Još jednom svaka čast Mariji i ženama koje su pomogle oko zbrinjavanja Ljubana. Mladom gospodinu predsjedniku sela bila je dužnost da se angažira i nađe odgovarajuće rešenje, a ne da se ljuti i kritizira Mariju, umjesto da joj zahvali. Pozdrav Mariji i poduzetnim i vrednim… Read more »