KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Nakon hlanog dana, i obilne kiše, koju su željno očekivali svi, i ratari i vrtlari …a napojila je dobro … došao je hladan dan, i još hladnija noć. Sa 30 stupnjeve … na 12 stupnjeva! Svježa je noć …ali mirna. Kiša je oprala sve i sada sve izgleda nekako umiveno.
Malo otvorim prozor …miriše na dim. Pjeva cvrčak …a s druge strane ceste …drugi cvrčak, pa kada jedan prestane, drugi počne. I tako neizmjenice …
Na južnoj ulici žmirka stara svjetiljka. Obasjava lozu, koja je u ovaj zadnji tjedan, narasla i do pola metra. Sada čekam Petrovo, da ju podrežem …
Lagano se šulja mačak …gotovo neprimjetno pokraj ograde. Na ogradi puno paukove mreže. Po danu se ne vidi, ali po noći, kada upru raznobojna svjetla sa ograde …prekrasna je, kao našiti zlatovez iz Slavonije.
Sova na susjedovoj brezi tako teško diše, kao da ima asmu.
Ne palim svjetla … uzmem bateriju i pišem pod njenim svjetlom da bolje mogu uživati …
U daljini se čuje neki stari motor bez auspuha, koji prekida to uživanje.
Jasmin je odcvao, a ljiljani su izrodili male tučke, koji samo što ne procvatu.
Trešnje su dobre, ali ne toliko slatke, kao nekada.
Na zidu otkucava sat, i podsjeća me da je vrijeme za krevet.
Laku noć.
Marija
Rekao bih laku noć tamo iz daleka vidim kroz mjesečinu jednu bakicu kako sa torbom na leđima upirujući se u svoju palicu,iz noge na nogu zbraja korake, kao da mi hoće iz daljine poručiti.. sine moj dragi,nemoj gledat bakicu,kako teško vuče ovu torbicu.Dođi pomogni mi malo,stići će me mrka noć kako da i sama mogu konačno u krevet poć iako možda ne spavati već starosne oči odmarati.
Svaka čast Maruja jako lijepo napisano mogao bi nastaviti bezkrajno.
lp-jm