Nikola Šimić Tonin
Sljezove boje
Brankove duše
tjeraju na smijeh
tjeraju na suze
Orlovi rano lete
tuguju
bronzane straže
Odumiru međedi
kraj Ježeve kućice
vedro momče
iz Hašana
lovi mjesec
izvrnu se duša
umoren životom
Brančilo ode
na Popinu Nepočin jamu
sve je manje
sanjara
u svoje snove
Mjesec da love
crni konjanici
na konjima crnim
jezde
suri Grmeč u maglama ćuti
netko tek izusti
nigdje mržnja
poganija nije
nego u Bosni