“Srce vuče rodnom kraju, srce vuče zavičaju…”
tekst i foto: Nikola Šimić Tonin
Karlo Montana? Za mnoge mladce ostati će upitnik i dalje. Za one starije i ne. Život piše romane. Nije fraza. To svojim životom svjedoči Karlo. Nezaobilazni biljeg Zadarske glazbene scene. Izuzetan glazbenik i takav i čovjek. Zaljubljenik najljepšeg i jednog od najstarijih gradova na kugli zemaljskoj, dite zadarsko.
Oni stariji se sjećaju nastupa u Zagrebu trojice brkatih: Tomislav, Mišo i on.
O pjevaču tog kalibra se radi. Znao je Karlo da će biti podcrtan glazbom. U ranoj mladosti imao je bend: F. Kultni bend. Dogodio se Subotički festival, dogodila se sjajna zvijezda na glazbenome nebu. Dogodio se i zasvijetlio Karlo Montana. 1988. – snima Album za Jugoton.
Koji je to samo bio podvig u tim godinama doći do albuma. Ostvariti se pored toliko pjevača i glazbenika, unutar glazbene scene bivše države, gdje je u to vrijeme pržila svirka iz svakoga kantuna, iz svakoga grada, svake republike, i pojaviti se u jednom Jugotonu. Hej!
Krenula gostovanja po TV postajama, popularnim TV emisijama, jedna od njih izuzetno popularna u to vrijeme, glazbena emisija TV Zagreba: „Zdravo mladi“.
Spletom životnih okolnosti odlazi u Ameriku. Boston. Pokreće svoj paketarski biznis. Teško podnosi bostonske zime. Dalmatinac, južnjak, čovik s mora.
1998., tragom toga seli u topliju Floridu. Okreće se glazbi. Svira i pjeva plesnu glazbu, za starije parove. Bavi se time uspješno punih 15 godina, što potvrđuju prijave zarade svake godine. U zemlji glazbe, filma, umjetnosti općenito, neizbrisivo upisuje svoje ime. Svemu što izvodi daje svoj pečat. Profilirao se kao zabavljač. U Italian American Club i contry klubovima u Cape Coralu, na Zapadnoj obali uveseljava Amerikance, američkim evergreenovima, znajući zasvirati i zapjevati i koju našu.
Jedna poveznica povezuje nas, njega od djetinjstva, mene od koju godinu, njegov prijatelj od djetinjstva, i moj u novije vrijeme, izuzetan čovjek i ugostitelj koji zavrjeđuje cjelovit osvrt: Ante Buljat, kum mu, o kome također planiram pisati, koji ga je i posjetio u Americi, u Bostonu.
U Floridi upoznaje suprugu Maru, Zadranku iz Crnoga, menadžer za butike muške i ženske robe. U Bostonu su mu se rodila djeca koja nisu izgubili sponu s rodnim krajem sa Zadrom, s jezikom, odlično govore hrvatski, Kosta i Doris. Uspješni i ostvareni u poslovima kojima se bave.
Ostvario je svoj životni san, bavio se i živio od glazbe. Ne vjerujem da postoji itko u Zadru a da nije čuo pjesmu: ZADRE GRADE VILO MOJA, izvodi je klapa Lanterna, a sve manje je onih koji na prvu znaju da je to pjesma Karla Radosavljevića – Karla Montane.
Čovjeka čiji je život za igrani film, čovjeka od glazbe, čovjeka koji živi glazbu. Boli ga što zadarski glazbenici nisu bili i još uvijek nerado pružaju ruku pomoći mladim glazbenicima. Ne drže se kao glazbenici i umjetnici u drugim gradovima. On je situiran, materijalno i životno ne fali mu ništa, imao je ispunjen život, ima ga i dalje. I dalje je u glazbi. Nastupa za dušu i priprema novi album. Oživljava sjećanja u kojima je toliko značajnih i znamenitih glazbenika, s obje strane obale, ovdje i preko „velike bare“.
Neki će reći, mogao je i ovdje napraviti više, zasvijetliti sjajnije od mnogih zvijezda ovdje. On na to odmahuje rukom, i svijetli svojom ljudskošću, glazbom, ruka je pomoći mnogima, spreman pomoći, biti, nastupiti, zasvirati i zapjevati, ne oglušivši se od zova domaje. I kako kažu stihovi pjesme: „Srce vuče rodnom kraju, srce vuče zavičaju“.
„Zadre grade vilo moja“, pjeva svome gradu Karlo.